Gdje god budemo mogli sarađivaćemo kako sa Crnom Gorom tako i sa drugima, ali osnov za tu saradnju više nikada neće biti ljubav, nego interes, rekao je u intervjuu za „Dan” Ivica Dačić, prvi potpredsjednik Vlade i šef srpske diplomatije.
Komentarišući odnose između Srbije i Crne Gore, šef srpske diplomatije smatra da „strast velikih ljubavi” izaziva isto toliko strasnu mržnju, a toga nam je, vjeruje, svima dosta.
– Dok god se budemo rukovodili raciom, ekonomijom i usklađivanjem interesa, neće biti nikakvog opterećivanja odnosa. To je naš stav i zahvaljujući njemu iz regiona su u najvećem broju slučajeva nestale emocije u odnosima, što je s obzirom na ne tako davnu prošlost, nešto najbolje što je svima moglo da se dogodi. Uostalom, ako nešto pomaže zdravim emocijama, onda to jeste ekonomska saradnja i međusobno poštovanje i usklađivanje interesa – kazao je on dodajući da je svako opterećivanje naših odnosa prestalo onog dana kada je na vlast u Srbiji došla ova koalicija.
– Prije svega zato što mi Srbiju doživljavamo kao svoju državu, i svoju obavezu, a ne Crnu Goru, ili bilo koju drugu državu na prostorima bivše Jugoslavije. I zato što nam je drago što, konačno, imamo samostalnu i suverenu Srbiju i ne želimo da više sanjamo utopističke snove o bratstvu, vječnoj ljubavi i zajedništvu. Samim tim cio taj prostor, pa i Crnu Goru ne posmatramo kao „drugo oko u glavi”, nego kao moguće partnere, ekonomske prije svega i kao države sa kojima treba pronaći zajednički imenitelj, kada je o interesima riječ – ističe Dačić.
●Kako komentarišete odluku zvanične Crne Gore da podrže prijem Kosova u Unesko i koliko se taj potez Vlade Crne Gore odrazio na diplomatske i sveukupne odnose dvije države?
– Ne mogu da kažem da smo bili srećni zbog odluke gotovo svih naših susjeda, ali moj posao svakako nije ni da se ljutim niti da optužujem. To vrijeme je daleko iza nas. Srbija poštuje svoje susjede, poštuje i njihove interese, pa i one koji se ne poklapaju sa našim, trudi se da gdje god je to moguće te interese uskladi i, naravno, prvenstveno drži do svojih. Primjer Uneska je upravo to i pokazao. Naši interesi su pobijedili, zato što su bili u skladu i sa međunarodnim pravom i sa elementarnom pravdom i sa naporima Srbije da sva otvorena pitanja, od kojih je jedno i Unesko, riješi tamo gdje to i treba da se rješava – u Briselu, u dijalogu koji traje sa Prištinom. I ovo pitanje smo i htjeli tamo da rješavamo, ali je Priština odbila. Onda je počela ta saga u Unesko, i mi smo, na kraju, pobijedili. Crna Gora je, u konkretnom slučaju, bila na drugoj strani, ali vjerujem da joj nije smetalo što je Srbija uspjela u svojim nastojanjima. Ubuduće ćemo, i mi i Crna Gora, više voditi računa o sopstvenim interesima, nego o mitskim vezama. Za mene lično, to nijesu posledice, nego normalno stanje stvari u odnosima dvije suverene države. Dakle, Crnoj Gori je na prvom mjestu njen interes, ali je i Srbiji najvažniji njen. I to je sve.
●Kako vidite položaj Srba u Crnoj Gori?
– Vidimo ih kao građane Crne Gore, prije svega. Samim tim se i ne miješamo u njihove političke odnose, već isključivo u ona prava koja kao i prava Crnogoraca u Srbiji moraju da budu na evropskom nivou. To je i predmet razgovora dvije države, obje pred vratima EU, i njihovih nastojanja da ta prava unaprijede.
Srbija je i zvanično otvorila poglavlja sa EU, što je istorijski uspjeh za zvanični Beograd. Da li je indikativno to što su pred otvaranje prvih proglavlja u javnosti plasirane i razne afere koju su direktno ili indirektno udar na vlast?
– Naravno, mada se mi trudimo da se ne bavimo teorijama zavjera. Svjesni smo svih podjela u Srbiji, svjesni smo nezgodnog međunarodnog položaja – prijateljstva i sa Evropom i sa Rusijom u trenutku kada njihovi odnosi nisu najbolji – ali smo i svjesni da će dalji napredak i razvoj Srbije najviše zavisiti od nas i naše umješnosti. A da će razne strane povlačiti afere, izmišljati priče – na to smo navikli. Ono što niko ne može da nam uzme, jeste uspjeh koji smo postigli i koji je, konačno, mjerljiv i veoma konkretan, i uz to nemoguće je osporiti i naš rad. Time se i borimo protiv izmišljotina i pokazujemo rezultat.
Miljan Njeguš
Partneri su nam u Srbiji
●Da li SPS na crnogorskoj političkoj sceni vidi neku stranku kao svog partnera?
– Mi partnere imamo u Srbiji, a u Crnoj Gori možemo i imamo stranke sa kojima dijelimo ideološku matricu. One ljevičarske, prije svega. I one mogu da nam budu partner, sjutra u Evropskom parlamentu, ili u drugim međunarodnim, partijskim organizacijama.
Mediji da riješe sukobe u svojim redovima
●Evidentan je i medijski rat u Srbiji, gdje medijski tajkuni vode otvoreni obračun? Vaš komentar?
– Moj prvi komentar je da je štampa u Srbiji slobodna. Cijena te slobode su i različiti uplivi koju na štampu vrše određeni centri, prije svega, ekonomske moći, a cijena su i ratovi na samoj medijskoj sceni. No, kako smo mi donijeli izuzetno dobre i moderne medijske zakone koji državi, s pravom oduzimaju mogućnost da se u sve to miješa, ostaje da sama medijska profesija riješi sukobe u sopstvenim redovima. Ja im u tome želim svu sreću.
Bez zaklinjanja do cilja
●Vaša poruka građanima Srbije i Crne Gore u Novoj godini?
– Da nastavimo putem kojim smo krenuli. I da što prije stignemo na krajnje odredište. Tamo gdje nećemo morati da se zaklinjemo u ljubav da bismo sarađivali i da bismo se poštovali. I dozvolite mi da svim građanima Crne Gore poželim srećnu Novu godinu.
Emocije nam nijesu potrebne
●Koga biste iz crnogorskog političkog života izdvojili kao mudrog političara, kako iz vlasti, tako iz i opozicionih redova?
– Plašim se da ovim pitanjem ne pređemo na teren emocija, koji nam ni najmanje nije potreban, jer bi neko mogao da iz odgovora izvuče zaključak da ja, moja stranka i vlada podržavamo nekog određenog političara, ili čak i za nekog navijamo.
Nema vojnih saveza
●Može li Srbija ostati vojno neutralna, van NATO pakta, kao buduća članica EU i hoće li se o ovom pitanju, za razliku od najava iz Crne Gore, ako bude potrebno odlučivati na referendumu u Srbiji?
– Ta tema je ovog trenutka jako daleko od nas. Srbija vodi politiku vojne neutralnosti, pitanje promjene tog statusa se ne postavlja. Uostalom, ni u procesu pridruživanja nema pomena nikakvih obaveza kada je o vojnim savezima riječ, tako da se sigurno, tom temom nećemo skoro baviti.