Ministar vojni je naredio (31. decembra 1918) da se uobliče nove divizijske oblasti: Tiska (ubrzo Potiska), sa sjedištem u Novom Sadu; Savska, sa štabom u Zagrebu; Slovenačka (uskoro Dravska), sa sjedištem štaba u Ljubljani; Bosanska, sa štabom u Sarajevu; Jadranska, sa štabom u Dubrovniku; Crnogorska (ubrzo Zetska), sa komandom u Cetinju; Primorska oblast za flotu, ratnu mornaricu (Ministarstvu pripojena).
Regent, vrhovni komandant vojske, ukazom (4. januara 1919) potvrdio je ustanovljenje divizijskih oblasti u pokrajinama koje su ujedinjene sa Srbijom.
Ministar vojni je usvojio (5. januara 1919) predlog Vrhovne komande o preimenovanju starješinstava: Štab Moravske divizije postaje Štab Potiske divizijske oblasti; Štab Dunavske divizije – Štab Savske divizijske oblasti; Štab Drinske divizije – Štab Dravske divizijske oblasti; Štab Timočke divizije – Štab Bosanske divizijske oblasti; Štab Jugoslovenske divizije – Štab Zetske divizijske oblasti; Štab Jadranskih trupa postaje Štab Jadranske divizijske oblasti; Štab Šumadijske divizije da se raspusti; Štab Konjičke divizije da opstane.
Ministar vojni je (isto 5. januara 1919) naredbom potvrdio predlog Vrhovne komande o štabovima armija: Štab 1. armije postaje Štab 1. armijske oblasti, sa sjedištem u Novom Sadu; Štab 2. armije postaje Štab 2. armijske oblasti, sa sjedištem komande u Sarajevu; osniva se Štab 3. armijske oblasti, sa sjedištem komande u Skoplju; osniva se Štab 4. armijske oblasti, sa sjedištem komande u Zagrebu.
Četiri armijske oblasti ukupno imaju 16 divizijskih oblasti, svaka sa tri vojna okruga, a svaki okrug četiri vojna sreza. Svaka divizija ima tri pješadijska puka, a u svakom pojedinom puku su tri bataljona.
Jedinstveno uređenje vojske Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca računa se dovršenim (1. februara 1919), pa docnije su uvođena neophodna utanačenja.
Predviđa se ustanovljavanje shodnih jedinica vojnog vazduhoplovstva, takođe i jedinica mornarice. Vazduhoplovna komanda, sa sjedištem u Novom Sadu (početkom 1919. godine), imala je četiri eskadrile.
Prvo regrutovanje vojnih obveznika sprovedeno je (mjeseca marta 1919. godine) u područjima svih armijskih oblasti.
Jugoslovenska vojska imaće (jula 1919) svega 13.795 oficira i vojnih činovnika i 437.664 vojnika, sjedinjavanjem vojske Srbije s vojnim jedinicama Narodnog vijeća u Hrvatskoj i Sloveniji i provedenom regrutacijom, dakako, i zbog nezavršene demobilizacije ratnika usled nepovoljnosti na granicama sa susjednim državama.
Potom, sklapanjem međudržavnih mirovnih ugovora smanjena su spoljašnja neprijateljstva, utoliko demobilisana starija godišta vojnika, otpušteni i rezervni oficiri, pa krajem godine (dakle, decembra 1919), vojska Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca imala je u svojem sastavu 7.888 oficira i vojnih činovnika i 232.547 vojnika.
Kroz objedinjavanje vojnih jedinica i ustanova (1919. i 1920. godine) u starješinski kadar jugoslovenske vojske ulaze: iz srpske vojske – oko 3.500 oficira, 23 generala i 3 vojvode; iz crnogorske vojske – 469 oficira i 4 generala; iz austrougarske vojske – 2.590 oficira i 3 generala.
Vrhovna komanda je (5. maja 1920) preimenovana u Glavni đeneralštab, koji otpočinje (6. maja 1920) mirnodopsko dejstvo.
Proglasom ujedinjenja (1. decembra 1918), suverenim nazivom jugoslovenska država jeste Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Poslije, prema odluci Privremenog narodnog predstavništva (15. jula 1920), izmjenom prve riječi i zvaničnim oglašenjem u listu „Službene novine” (24. avgusta 1920), naziva se Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (do 3. oktobra 1929. godine), kad će zakonom o naslovu i o podjeli na banovine biti nazvana – Kraljevina Jugoslavija.
Vlade saveznika (Antante) zvanično su obaviještene (2. januara 1919) o stvorenom Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca, navođenjem u obrazloženju tri datuma, odnosno tri odluke: 1. decembar 1918 – dan proglasa ujedinjenja; 17. decembar 1918 – dan predaje odluke o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom; 20. decembar 1918 – dan obrazovanja državne srpsko-hrvatsko-slovenačke vlade.
Mirovnim ugovorom Antante (saveznika) sa Njemačkom, potpisanim (28. juna 1919) u Versaju kod Pariza, međunarodno su priznate tek nastale države u Evropi, dakako i Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.
Norveška je prva (26. januara 1919) priznala Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.
(NASTAVIĆE SE)
Priredio: Miladin VELjKOVIĆ