U koncertnoj sali nikšićke Muzičke škole „Dara Čokorilo” predstavljena je knjiga „Krtica i Sunce” Ilije Nikčevića. Riječ je o autorskom projektu na kakav se, dosad, vjerovatno, niko u Crnoj Gori nije usuđivao, jer Nikčević je napisao bajku, a potom je i ilustrovao. Na nedavnoj izložbi široj javnosti predstavio je svoje crteže, a onda je svoje djelo i ukoričio i ponudio ga najmlađima i njihovim roditeljima na kritiku.
Ilustracija je polje u kome često djeluje, kaže Nikčević, dodajući da nekada ona nađe njega, a nekad i on traži nju.
- Oduvijek sam se interesovao za strip, ali njime se teško baviti u Crnoj Gori, pa ilustracija ostaje kao utočište. Na ovom projektu sam radio pet, šest godina, najprije napisao tekst, a kasnije se posvetio crtežu i tek kad sam uradio prvu tablu bio sam zadovoljan. Kasnije je sve išlo mnogo lakše. To je priča o svjetlosti i tami, a krticu sam na početku izabrao kao protagonistu, za heroja, baš zato što se od nje to ne očekuje - kazao je Nikčević, uvjeren da nije pogriješio što se odlučio za crno-bijelu varijantu sa žutim Suncem kao pečatom. To su mu potvrdili i dosadašnji najmlađi čitaoci, priznajući da im ne fali boje i kolaža. Nikčević naglašava da je ilustracija u Crnoj Gori najčešće zastupljena u udžbenicima.
- Nastojim da pratim ilustraciju jer me to interesuje. Ipak, moram konstatovati da je jako malo literature za djecu, pa samim tim i ilustracija. Ono što je strogo obuhvaćeno školskim programom jako je malo zastupljeno u nastavi. Većinom su to licencirana izdanja. Smatram da je to posljedica odnosa izdavača, kojima je lakše da posjećuju sajmove u zemljama u okruženju ili inostranstvu i otkupe neku slikovnicu ili knjigu za djecu nego da se potrude, raspitaju se i zainteresuju za naše stvaraoce. Vjerujem da ima ljudi koji se bave pisanjem za djecu ili bilo kojim stvaralaštvom koje je upućeno najmlađima - kaže Nikčević.
Tokom stvaranja, priznaje on, najnesigurniji je bio u vezi literarnog dijela priče.
- Pričao sam sa ljudima koji pišu za djecu i kada sam od njih dobio pozitivnu povratnu informaciju bio sam sigurniji i odlučio sam da to stvarno treba prezentovati javnosti. Ipak, i u toj situaciji bio mi je neophodan podstrek da bih aktivnosti priveo kraju. Sada, jednostavno rečeno, ne mogu napraviti distancu između Ilije Nikčevića čitaoca i autora. To je teško. Najveća distanca koju može likovnjak, umjetnik napraviti prema svojim radovima jeste u galeriji. U ateljeu ih gledam svaki dan i ne mogu da napravim taj korak unazad, niti sa neke distance mogu da sagledam svoj rad – kaže Nikčević, dodajući da je zadovoljan krajnjim rezultatom.O Nikčevićevom djelu govorila je istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić , a veče je moderirala sociolog Mirjana Popović.
Projekat su jednim dijelom podržali Opština Nikšić kroz program sufinansiranja NVO za 2015. i Fondacija „Ćano Koprivica”.
L.N.
Ilustracija nije bočna disciplina
Govoreći o djelu Ilije Nikčevića na ovoj promociji, istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić istakla je da je ovo neuobičajena kombinacija, jer autor potpisuje i tekst i ilustraciju.
- Ilustracija se kod nas doživljava više kao „bočna” disciplina, ali moramo priznati da ima vrlo moćan uticaj, pogotovo kada je riječ o ilustraciji za djecu. Nažalost, izdavačima školskih udžbenika mnogo je jednostavnije da se odluče na uvoz nego da angažuju ilustratore iz Crne Gore, kazala je Karadžić. Podsjećajući da vrlo često knjige iz djetinjstva pamtimo upravo po ilustracijama, a ne sadržini teksta, Karadžićeva kaže daje Nikčević upravo svojim ilustracijama uspio da nas prenese u novo, neko ljepše vrijeme.