Vrijeme božićnog posta. Dani kada se molitvom i odricanjem narod pravoslavni priprema da proslavi rođenje Bogomladenca. Posni, ali radosni dani. Hristovim rođenjem se spašavamo, duše nam mir ispunjava i nada u život vječni postaje dio nas. Zdrave, vedre i čiste misli nas ispunjavaju, a srca kao vrata najsjajnijeg dvorca se otvaraju primajući i dajući ljubav. Nažalost, nas u Crnoj Gori, umjesto svih blagodeti koje nose ovi decembarski dani, obuzimaju neka sjeta, tuga i nemir. Kompletno društvo i državu je zahvatila nesanica.
Časnim i čestitim Srbima i Crnogorcima, onima koji ne misle i neće da prodaju svoje pretke i vjeru, nesanicu je prouzrokovala pozivnica koju je NATO poslao našoj zemlji. Niko ko ima zdrav razum ne podržava taj čin i boriće se protiv njega svim svojim bićem. To je veleizdaja svih nacionalnih interesa. Veleizdaja naroda zarad očuvanja miliona otetih od sirotinje. Veleizdajnik Milo Đukanović je spreman, zbog svog spasa i spasa svoje porodice, da potre svu slavnu istoriju našeg naroda i naših predaka. Inače je skoro izjavio da mu svaki radni dan traje 15 sati. Kakva patetika! Nije mu trebalo više od minut da proda i uništi sve što su generacije hrabrih i odvažnih Crnogoraca stvarale vjekovima. Da oprosti krv nevinih žrtava, krv dječju iz Murina i postane saučesnik u tom zločinu. NATO je direktno uperen protiv Srba i srpskih interesa na ovim prostorima. Uperen protiv interesa cijelog pravoslavlja. Protiv Rusije koja nam je državnost čuvala vjekovima, opismenila nas, crkve napravila i pokazala nam kakvi bismo morali biti. Protiv carske i svete Rusije čiji car je svoje stolovanje upoređivao sa crnogorskim kraljem. Taj car je napravio hram u Nikšiću kao uspomenu na hrabre hercegovačke i crnogorske junake. Rusija nema granice i univerzum joj je mali, a našao se neki vudu mađioničar s Čeva i njemu slični poltroni da joj se usprotive. Srećom, mudrost Svetog Petra Cetinjskog je predvidjela ovakva stanja u Crnoj Gori. Veliki svetitelj, vojskovođa i državnik, temelj i snaga naša, onaj koji nas je Spartancima napravio, znao je veličinu i snagu Rusije, znao je šta ona znači nama i znao je šta se može desiti u nekoj dalekoj budućnosti. Zbog toga je i prokleo one koji joj ne budu vjerni, i na sreću nas koji je volimo ostavio blagoslov onima koji je budu slijedili. Drugoj grupi ljudi nesanicu prouzrokuje dogovor salonske opozicije i DPS-a. Sramni čin kvazipregovaranja gdje političari koji se nikad prije nisu vagali na izborima pristaju na novu krađu tog procesa predstavlja ponižavanje svakog glasača opozicije. S Milom, pod njegovim uslovima, nema izbora. On je kleptoman glasova i organizacija koju on naziva političkom partijom i čiji je predsjednik ne radi ništa drugo osim što priprema i sprovodi krađu izbora. Pa iako su Bečić, Lekić i Rakčević gladni mandata i hoće što prije na izbore, ne mogu prevariti narod. Ne mogu uraditi nemoguće. BLER koalicija je naumila odvići vuka od jagnjetine i lopova od dobrog plijena. To je nemoguće isto kao što je nemoguće nagovoriti Ranka Krivokapića da se okrene, kako on reče, protiv oca nacije. Koliko očeva ima ova nacija, nije ni čudo što je ovako kilava.
Ne spavaju ni jedinice MUP-a Crne Gore na čelu sa ministrom Raškom, direktorom Stojanovićem i ostalim komandnim kadrom. Lješković, Blagojević, Janjušević, Rečević i Duško Marković ne spavaju noćima, jer DF ne miruje. Predvodi narod u borbi protiv ovakvog režima, ne popušta i ne prihvata ultimatume, ide putem kojim se jedino može ići. Putem slobode i istine. A oni treba da sačuvaju šefa od gnjeva naroda, po cijenu lične bruke koju je svaki već na sebe navukao. Mada im je čojstvo, a to se vidjelo u napadu na goloruki narod, lako ponijeti.
Na kraju nesanica je zahvatila i vrh DPS-a. Niko ne legne kući, siguran da se sjutra u Spužu neće probuditi. Velike su pare pokrali, državu ojadili, narod osiromašili i cijenu toga moraju da plate. Ako je mogao prvi, koji je u stvari drugi čovjek partije, zamislite šta čeka druge, kad pohapse ove prve. Nesanica je prisutna kod Aca, Gvozdenovića, Mugoše, Simovića i čitave Vlade, a i Brano sa svitom na Svetom Stefanu slabije spava. Vrh države i tajkuni povezani s njima, čekaju dan kada će doći red na njih i kad će specijalni tužilac zakucati na njihova vrata. Kažu da se posle ispijanja večernje kafe u luksuznim lokalima pred kretanje kući pozdravljaju sa riječima: ,,Zaspi ga sad, majčin sine. ''
Pa da nije tužno, možda bismo se nasmijali jadima koji su nas snašli. Crna je država i društvo u kojoj malo ko spava. Zato u pamet se, braćo Crnogorci. Ako se ne trgnemo iz ovih omči koje nam je na vrat postavio poslednji evropski diktator, izgubićemo čast i dostojanstvo. Izgubićemo najveću privilegiju koju čovjek može da ima. Čistu savjest i miran san.
Piše: Velimir Eraković