Odmah nakon Drugog svjetskog rata Jugoslavija je kreirala nešto što se u početku zvalo Odjeljenje za zaštitu naroda (OZNA). Ciljevi tog tek začetog organa bjehu sigurnosni aspekti bitni po državu i njen politički aparat - ironično, vođenje računa o bezbjednosti naroda nije bilo prioritet.
Koncept kadrovskog opremanja OZNE bio je najsloženiji i najkompleksniji tip odabira pojedinaca koji je u to vrijeme viđen. Strani stručnjaci su tvrdili da se njihova metodologija zasnivala na instrukcijama KGB, ili pak na američkim smjernicama. Istina je bila da se radilo o potpuno nezavisnom i autonomnom planu - brižljivo sprovedenom. Greške nisu tolerisane. Oni koji su omanuli u obukama - nisu puštani da žive. Ipak, broj specijalaca je iz mjeseca u mjesec rastao. Vrlo brzo je OZNA prerasla u UDBA (Uprava državne bezbjednosti) a kasnije u Službu državne bezbjednosti (SDB).
Raspadom Jugoslavije, devedesetih godina, rasformirana je i institucionalna osnova za pomenutu službu... Međutim, kontraobavještajni potencijal nije ugašen. Nikako. Takvi su istrenirani da prežive sve. Nekoliko najboljih operativaca i analitičara iz redova SDB godinama ranije znalo je šta se priprema, te da je raspad države neminovan... Odlučili su da svoje znanje ponude drugim zemljama, a oni koji nisu imali tu sreću - odlučili su da postanu mentori i asistenti s „mračnim” identitetima. U svakom slučaju, nisu htjeli da ostanu i učestvuju u bratoubilačkom ratu.
Samo u nekim polupovjerljivim materijalima ova migracija najboljih specijalaca i mobilnih odjeljenja iz nekadašnje Jugoslavije pominje se kao “Četiri Evrope”. Američki, francuski, ruski i izraelski mediji ni danas ne znaju gdje su njihove enklave.
* * *
„Četiri Evrope” je kodno ime za četiri tima koji su 1991. napustili Beograd i po prvi put izašli iz granica svoje države. One koji nisu bili prihvatljivi za prelazak, služba je ostavila na Balkanu... Ubrzo su stupili na drugu stranu zakona i postali najkrvoločnije ubice, a potom i gospodari svih kriminalnih radnji od granica Azije, pa do krajnjeg juga Evrope.
‘’Četiri Evrope’’ su, jednim dijelom, napustile Stari kontinent i prešle na tle SAD, Južne Amerike, Japana, Male Azije - ali i Kine i Rusije.
Svi tragovi o sprečavanju terorističkih akata, koji su trebalo da se dese u Španiji i Francuskoj ranih 2000-ih, vode do ‘’Druge Evrope’’. Čovjeka (porijeklom sa ovih prostora) koji je s vlastima te dvije države spriječio razaranja i masovne žrtve. Većina atentatora (terorista) bili su ubijeni na javnim površinama (urbanim i prometnim mjestima) - ali nijedan snimak ili glas očevidca nisu bili emitovani.
‘’Treća Evropa’’ se, po pisanju i podacima koje je stidljivo emitovao ‘’Liberty Bell’’, nalazi, bolje reći kreće se na trasi od Norveške do Italije - i jedini je mobilni član, koji poput svog kolege (‘’Drugog’’) predstavlja jednu vrstu doušnika i operativca koji je na raspolaganju evropskim vladama u sličnom zadatku - sprečavanje islamističkih terorističkih jezgara. Turci i Sirijci godinama nude ogromne svote za njegovu glavu. Za njega se zna da je Srbin, i da je blizak rođak Stevice Markovića - tjelohranitelja i ljubavnika Alena Delona (koji je ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima).
‘’Prva Evropa’’ - najmlađi član (vjeruje se da danas ima oko 50 godina) ujedno je i “podivljalo veslo” cjelokupnog tima. U početku angažovan na rušenju tekovina komunizma u istočnoj Evropi, nekim neobjašnjivim spletom okolnosti, odlazi na prostor Male Azije... a nakon toga i dublje, ka fundametalističkim centrima u srcu Afrike. Izvještaji su govorili da je bio idejni vođa vojno -regrutnih snaga “Alahove pesnice”... Međutim, kasnije se ispostavilo da je vjerovatno njegov zadatak bio potpuno drugačiji - djelovanje na tlu Iraka, zarad stvaranja konflikta u samom srcu agresivnog štaba vehabističkih pokreta. Vjeruje se da je Bosanac.
Četvrti iz evropskog kvarteta, prema tvrdnjama, najopasnije je lice... njegovi sateliti su infiltrirani u parlamentima zapadnih država, u redovima Evropskog parlamenta... tijesno povezani i sa kradljivcima nakita i zlata. Posebno je aktivan na kreiranju tzv. “hrišćanskog zida” - budućih militatntnih grupacija spremnih da se suprotstave džihadistima na tlu Evrope. Vjeruje se da uživa poštovanje i Vatikana i Pravoslavne crkve.
* * *
Ovo što ste pročitali predstavlja tzv. “poziciono sadržajni model” koji se koristi kao završni analitički test u regrutaciji špijuna. Osobi kojoj se ovakav ili sličan materijal, uz svu dopunsku logistiku i tehnološku podršku, prepusti na uvid - ima u zadatak da provjeri vjerodostojnost sadržaja, kao i da locira makar 50 odsto aktera (navedenih u informaciji). Uspjeh u deskripciji im garantuje zaposlenje u najmoćnijoj strukturi unutar nekog državnog aparata.
Nego, šta vi mislite koliko ima istine u “Četiri Evrope”? Malo provjerite navode, bićete iznenađeni onim šta otkrijete. Potom spalite sve tragove i pravite se da nikada ništa niste istraživali...
(Autor je književnik)
Piše: Milisav S. Popović