Bilo je tijesno u Gradskoj knjižari na podgoričkom Trgu Republike preksinoć kada je bio zakazan susret Đura Radosavovića sa Podgoričanima, a povodom promocije njegovog „Crnogorskog romana”. Riječ je o knjizi koja je za veoma kratko vrijeme doživjela dva izdanja – srpsko u koricama beogradskog „Samizdata B92” i crnogorsko sa pečatom podgoričke „Nove knjige”.
No, manje je važno ko je izdao knjigu, koliko je značajno koliku je prašinu za veoma kratko vrijeme podigla, „i sa ove i sa one strane grane”. To je i te kako uklapa u sliku koju i malo upućeniji, i tek površni čitaoci i poznavaoci, imaju o ovom mladom Podgoričaninu. Naime, Radosavović je prije nekoliko godina podigao sidro i otplovio iz rodne Podgorice u „Beli grad”, tek da oproba svoju sposobnost i talenat.
- To što se kuvalo godinama poželio sam na kraju da stavim među korice, objasnio je autor brojnoj publici koja se tiskala da stane u Gradsku knjižaru.
- Kada su vidjeli naslov „Crnogorski roman” mnogi su pomislili da je riječ o „Gorskom vijencu 2”. A, ja sam samo želio da podvalim i kroz taj naziv podmetnem ljudima moju priču. Cilj mi je bio da definišem Podgoricu. I čini mi se da sam uspio. Podgorica je zaista ispala glavni grad ovog romana – kazao je mladi pisac.
Pišući svoj drugi roman trudio se da izbjegne logiku ideologije, koja bi ga „osudila na neuspjeh”, objašnjava Radosavović. Podijelio je sa publikom i to da mu je drago da je nazivom „Crnogorski roman” našim nacionalistima ukrao naslov.
- Ovo je autopotret generacije kojoj pripadam. To što je „Crnogorski roman” prožet humorom samo potvrđuje mišljenje da se kod nas bez te sprdnje ne bi moglo živjeti i preživjeti. Mislim da je u tome korijen i podgoričkog, i cetinjskog duha – objasnio je Radosavović.
Na kraju Radosavović je obećao da će i dalje raditi vođen svojim motom a koji glasi „Sumnjam u stvarnost i vjerujem u knjižvnost”, i tako nagovijestio još neka razotkrivanja naše zbilje.
„Crnogorski roman” je dokaz da je Radosavović pronašao formulu umjetničke prerade i da je svoj glas učvrstio, što mladog pisca, ali i njegovu knjigu čini uspješnim, kazala je prof. dr Slavica Perović. Napominjući da su prva izdanja prošla „k`o alva” i u Podgorici i u Beogradu, Perovićeva je naglasila da posredstvom ove knjige crnogorska književnost „biva ubjedljivo obogaćena štivom sa modernom temom o egzistenciji urbanog mladog čovjeka”.
Iza „Crnogorskog romana” stoji očigledni književni talenat, jer Podgorica kakvu sretnete u njemu, a iako vam se tako ne čini, postoji samo u ovom romanu, ocijenio je on. Radosavovićev roman je slojevit, što, kako je ocijenio, svjedoči o evoluciji autora. Način na koji je prikazao i opisao atmosferu Podgorice kroz mikro ekipu oko koje se vrti radnja, kako je primijetio Brković čini da se čitalac „ulazeći u knjigu osjeća kao da se upravo vratio iz grada”. I bez obzira na prividnu lakoću i prepoznatljivost „Crnogorski roman” pruža sliku o vremenu koje živimo i prostoru u kojem živimo, ali „dirljivu sliku”, zaključio je Brković.
S.Ć.
Živjeti iznutra
Roman Đura Radosavovića je naracija u prvom licu gdje se kombinuje fikcija, fakti, lično, kolektivno, urbani mit, legende, stvarnost, gdje se smjenjuje panoramski i pogled izbliza, objasnila je ona. A, svijest, svijet, vlast, moć, korupcija, to je stvarnost od koje se u romanu bježi.
- Darko, Krsto, Jakša i Zarija, četiri musketara tranzicije, rado bi bili aktivni do nekog cilja, ali takve misije nema. A, ne može ni biti ako živiš u ovoj Podgorioci, u kojoj moraš da živiš iznutra, jer izvana se ništa ne dešava... Treba mnogo snage ne napisati ovakav roman, a kad se napiše, treba da bude ubjedljiv. Takav je roman Đura Radosavovića – kazala je Perović.