Piše: Branko Rakočević
“Šta nas još čeka od monstruoznih arhitekata novog svjetskog poretka (Bilderberg, Trilateralna komisija...), koji vladaju iz neformalnih, ali stvarnih centara moći, sami bog zna...”, zapitao sam se u kolumni “Operska sapunica”, objavljenoj u ‘’Danu’’ prošlog mjeseca. Nažalost, nijesmo morali dugo da čekamo odgovor - masakr u Parizu!
Odgovornost za ovaj gnusni teroristički akt preuzela je tzv. Islamska država, a javna je tajna da je ta “država” pod totalnom kontrolom američke (epi)centralne obavještajne agencije, koja ju je, uostalom, i stvorila. O umiješanosti tih moćnih službi u formiranje (samoproklamovanog) terorističkog kalifata svjedoče i bivši komandant NATO-a Vesli Klark, kao i visoki zvaničnik CIA Stiven Keli.
Srceparajući nastup slavnog nobelovca-mirotvorca Baraka Obame odmah nakon pariskog masakra kao, uostalom, i oficijelna politika njegove administracije, krajnje su licemjerni... Njegov govor bio je u stilu - da se Vlasi tj. Rusi ne dosjete - tlapnje o vjekovnom “prijateljstvu” i “vječnoj ljubavi” između Amerike i Francuske; mantre o zajedničkoj borbi protiv terorizma (valjda, u svojim redovima, jer taj je najopasniji).
Stiče se utisak da moćnici koji žele da zavladaju svijetom nemaju više ni vremena, ni strpljenja da prave neke “sofisticiranije” akcije. Najednostavnije je nekom “prokazanom” zakačiti “lažnu zastavu” (operacije “false flag”), a onda propagandna mašinerija preuzima posao. Korumpirane političke elite, Soroševi “slobodni” mejnstrim mediji, EU (ne)vladin sektor, “slobodni” intelektualci, slobodni zidari i ostala bratija kreću u žestoku medijsku kampanju nametanja samo jedne “istine”. S druge strane, i (multi)nacionalni javni servisi, koji su pod kontrolom “belosvjetskih multinacionalnih kompanija”, kao i pri(h)vatizovani mediji, sve to olako “prihvataju” i, bez ikakvog slobodnog kritičkog stava, papagajski šire dalje... Podatak da je devedeset odsto američkih medija u vlasništvu šest najmoćnijih megakorporacija najbolje govori o medijskoj slobodi.
Nije zgoreg prisjetiti se najpoznatijih “projekata” umobolnih glava - masakr u Parizu, obaranje ruskog putničkog aviona, afera “Folksvagen”, “firmirane izbjeglice”, slom akcija kineskih kompanija na berzi, “Kijevska revolucija”, obaranje malezijskog putničkog aviona, ekonomske sankcije Rusiji, „Šarli ebdo”, “Arapsko proljeće”, “SAD(amovo) hemijsko oružje”, “11.septembar”... Šta je sledeće, ili ko je sledeći? Vjerovatno, Balkan, a nek se pripreme skandinavske države...
Cilj je više nego jasan - destabilizacija Evrope, prije svega, Njemačke, Francuske, Rusije... disciplinovanje neposlušnih, sijanje straha, mržnje i nesigurnosti; ratna psihoza, ograničavanje slobode, “ispiranje mozgova”, totalna kontrola... Veliki brat te posmatra, i dok si budan, i dok sanjaš...
Kao da je na sceni novi vid imperijalizma i kolonijalizma uperen protiv civila, a sve s ciljem da se narodi potčine novom svjetskom poretku... A sve što se dešava ukidanjem slobode podsjeća na dane kad ljude odvode...
Za svakog slobodoumnog čovjeka, koji ima 100+ grama mozga, više je nego jasno da mali zločesti teroristi ne bi mogli da počine takve bedastoće a da iza njih ne stoji neko veoma moćan... Ko? Ako bi se to pitanje, kojim slučajem, našlo u kladioničarskoj ponudi nema sumnje da bi koeficijent na SAD, kao vrlog eksponenta novog svjetskog poretka, bio svega 1,05...
No, iako neke stvari ukazuju na to da je, po svoj prilici, napravljen krupan dil između Amerikanaca i Rusa o novoj podjeli svijeta, i “prekompoziciji” snaga na vrelom Bliskom istoku, Amerika (zlo)upotrebljava svog “tradicionalnog saveznika” Tursku, s kojom je u seniorsko-vazalnom odnosu, kako bi zabila nož u leđa Rusiji. Turci su, obaranjem ruskog borbenog aviona, kao i otvorenom saradnjom s terorističkom Islamskom državom, pokazali da su obični američki podizvođači radova... Napojnica i nije baš mala, naprotiv - višedecenijsko “pumpanje” turske ekonomije, jeftina nafta s područja koje kontroliše ISIL, odriješene ruke za rješavanje kurdskog pitanja, naravno, brutalnom oružanom silom do istrebljenja; povratak ‘’pustog turskog’’ na Balkan, Erdoganovo Otomansko carstvo, a sve to s krajnjim ciljem da se neutrališe ruski uticaj u regionu.
Bez obzira na to što je obaranje ruskog vojnog aviona bilo šokantno, ono je Rusima, ipak, došlo kao “kec na desetku”, pa će, bez sumnje, još žešće udarati po teroristima, i po onima koji pokušaju da ih ometu u tome. Rusija se nije “upecala” na američko-tursku provokaciju, naprotiv, postupila je mudro, poput iskusnog ribolovca, pa nije odmah izašla na nemirno more po nevremenu, već je sačekala da se ono smiri, i onda je polako krenula u “ribolov”... Ostaje nam samo da vidimo, ili, ne daj bože, ne vidimo, da li će se obistiniti proročanstvo Svetog Pajsija Svetogorca (1924-1994) o rusko-turskom ratu i ulasku najprije Rusa, a potom i Grka, u Carigrad, i o novoj geostrateškoj podjeli... “Veliki medvjed” se konačno probudio iz dugog “zimskog sna”... Priča se, priča, da Rusi (na)dolaze...
Nakon svega, pitam se - kud ide ovaj svijet?! Da li ide prema svom definitivnom kraju i da li ljudska bića rade u korist svoje štete i sopstvenog istrebljenja? A čovjek je, nema sumnje, najveća štetočina na zemlji. Kažu da je životinja samoživa i proždrljiva samo dok je gladna, a čovjek je nezasit i proždrljiv i kad je najsitiji i najbogatiji...
P.S. Po svijetu, dok te volim, opet gazi čizma uskrsle sablasti neona(to)cizma...