Piše: Aleksandar Perović
Koliko je realno očekivati da će konferencija Ujedinjenih Nacija o klimi ,,COP21” ispuniti očekivanja ekoloških aktivista, u trenutku kada terorizam i međusobna (pre)ispitivanja snaga, pa ako hoćete i granica tolerancije, navjećih svjetskih vojnih sila, okupiraju pažnju međunarodne javnosti, a zvanična Crna Gora ne osvrćući se na mišljene većine građana, s nestpljenjem čeka pozivnicu NATO-a, može se pretpostaviti već na samom početku.
Uprkos svim izlivima međusobne srdačnosti velikog broja svjetskih lidera koji su stigli u glavni grad Francuske, gdje je hit dana bila fotografija fotoreportera Rojtersa na kojoj se vidi kako predsjednik prve i jedine ekološke države na svijetu pokazuje svima koliko je blizak sa američkim kolegom Obamom, teško da možemo sebi usaditi vjeru da će ciljevi i ovog COP-a imati drugačiju sudbinu od onih iz Rio de Ženeira i Kjota, koji su ostali mrtvo slovo na papiru.
Moguće da će novina biti u tome što će se pariski ciljevi odštampati na recikliranom papiru, pa bi se i tu u stilu izvještaja o napretku koji je prije neki dan predstavila Evropska komisija, moglo govoriti o određenim pomacima.
I svi mrtvi zadovoljni. Pa neće valjda COP21 biti poslednji!? Šta bi se dešavalo kada bi se smanjile emisije uglje-ndioksida usled sagorijevanja fosilnih goriva? I kad svako malo ne bi bilo ogromnih globalnih događaja koje finansiraju Ujedinjene nacije, tj. građani svijeta.
Zamislite samo da recimo građani Pljevalja prodišu punim plućima? Priliv čistog vazduha do mozga uticao bi sigurno da mnogo njih više priupita za rezultate pompezno najavljivanih kratkoročnih mjera Vlade za smanjenje aerozagađenja, od kojih se očekivalo da pomognu da se ova zima lakše pregrmi.
Ili za tajming tendera za nabavku peleta, koji je tako savršeno bio ,,usklađen” sa realnim potrebama Pljevljaka da se griju ili kuvaju.
O srednjoročnim i dugoročnim planovima bi se takođe moglo malo popričati, pošto se projekat toplifikacije Pljevalja postavio kao praktično jedino rješenje oko koga postoji opšti konsenzus.
Nije realno, ako se zna koliko miliona industrijski zagađivači sa prostora opštine Pljevalja, u kojima i država ima udjela u vlasništvu, duguju poreza, tvrditi kako treba čudo uraditi da se zatvori finansijska konstrukcija za taj projekat, koji je za nas ekološke aktiviste i odgovorne građane iz Crne Gore u ovom trenutku mnogo bitnija tema od analiziranja poruka predsjednika Kine i SAD, globalno posmatrano najvećih krivaca za izražene klimatske promjene, koje se šalju sa fensi konferencije iz grada svjetlosti.
Da ne pričamo o takozvanim sastancima na marginama, gdje se vjerujem dogovara sve sem ono što je bio osnovni povod za konferenciju COP21.
Nekako ne mogu zamisliti Filipa Vujanovića kako svjetskim liderima sa već svima prepoznatljivim osmijehom na licu, objašnjava na koji način Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o integrisanom sprečavanju i kontroli zagađenja životne sredine, kojim je još pet godina prolongirana obaveza pribavljana tzv. integrisanih dozvola najvećim industrijskim zagađivačima u Crnoj Gori, doprinosi novim globalnim ciljevima smanjenja emisija CO2?
Ili kako će izgradnja II bloka TE Pljevlja biti primjer dobre prakse na kom će neke buduće generacije učiti o odgovornom ponašanju ekološke države i velikom doprinosu globalnoj borbi protiv klimatskih promjena?
Ali mogu da povjerujem kako je sebe ubijedio da će dobijanjem pozivnice u NATO građani Pljevalja i svih drugih opština gdje se teško (iz)diše jednostavno zaboraviti na prazan frižider.
Ma siguran sam da je u slučaju da se to desi, pa i 1. aprila naredne godine, negdje spreman kontingent NATO zastava, porijeklom naravno iz Kine, koje će se vijoriti širom Crne Gore, a već čuveni i svima poznati ,,barjaktari”, od kojih se neki sami javno razotkrivaju kao lopovi, još jednom potvrditi svoju lojalnost i spremnost na žrtvu za ekološku državu.
Da se vratim na temu, 22. decembra na centralnom gradskom trgu u Pljevljima, velika građanska akcija koju pripremaju Ekološko društvo ,,Breznica” i Ekološki pokret ,,Ozon”, biće mjesto gdje se svi pravi ekološki i građanski aktivisti u Crnoj Gori, na prekrasan način poslati poruku svjetskim liderima.
Vrijeme je za nove vrijeme i neke nove globalne dogovore.
(Autor je izvršni direktor Ekološkog pokreta ‘’Ozon’’)