Njemački politički lideri odali su, na državnoj sahrani, poslednju poštu bivšem kancelaru Zapadne Njemačke Helmutu Šmitu i njegovom sigurnom rukovođenju pred terorističkim napadima i ekonomskom krizom, a istim povodom se i hiljade građana okupilo duž ulica njegovog rodnog Hamburga.
Helmut Šmit, koji je na čelu njemačke vlade bio od 1974. do 1982. godine, preminuo je 10. novembra u 96. godini.
Uz jake mjere bezbjedosti, njemačka kancelarka Angela Merkel, veći dio njenog kabineta, bivši američki državni sekretar Henri Kisindžer i predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker okupili su se u crkvi Svetog Mihaela, zajedno sa 1.800 ožalošćenih, prenosi AFP.
Stojeći pored Šmitovog kovčega, prekrivenog njemačkom zastavom i okruženim buketima suncokreta i bijelih ljiljana, Angela Merkel je pozdravila nepokolebljiv stav koji je bivši kancelar pokazao tokom krvave kampanje krajnje ljevičarske Frakcije Crvene armije.
„Ponovo smo suočeni sa stravičnim napadima. Mislima smo neprestano uz Pariz. Danas su motivi drugačiji, kao i oklonosti, ali teror ostaje teror”, istakla je Merkelova.
Dodaje da rješenje, kako tada tako i sada poslije ovomjesečnih pogubnih džihadističkih napada u francuskoj prestonici, leži u snažnom odgovoru bez žrtovavanja zajedničkih vrijednosti. Angela Merkel je iznijela svoje sjećanje na Šmita kao na lidera koji je bio spreman da postupi onako kako smatra da je ispravno, bez obzira na političke posledice, pri čemu je, kako je istakla, bio spreman da plati najveću cijenu.
Istovremeno, hiljade ljudi, koji su se okupili duž hamburških ulica, posmatrali su ceremoniju dok je Šmitov kovčeg polako prevezen od gradske crkve do groblja Ohlsdorf, gdje je sahranjen u porodičnoj grobnici, navodi AP.
Šmit je bio na dužnosti kancelara u vrijeme napetog perioda Hladnog rata, uključujući napad SSSR-a na Avganistan 1979. godine, vodio je Zapadnu Njemačku kroz ekonomska previranja, a kasnije se pokazao kao produktivan pisac i iskusan državnik.
Na nacionalnoj sceni se proslavio kao državni političar u Hamburgu tokom obilnih poplava 1962, koordinišući spasilačke operacije i pozivajući u pomoć njemačku vojsku, čime je svoj pravni autoritet prekoračio, ali je pobrao pohvale jer je spriječio mnogo goru katastrofu. Njemci su Šmita voljeli, iako nije bio ni kancelar-ujedinitelj, niti prvi poslijeratni kancelar koji ih je okrenuo ka Zapadu, ni čovjek vizije i političkog nauma, već neko ko je nudio, ali i davao ono, što je, izgleda, najpotrebnije a to je sigurnost.(RTS)