U Meksiku sam shvatio šta znači latinoamerički bunt, prkos i želja za slobodom, budući da je ta zemlja, ali i cjelokupni latinoamerički kontinent, stravično i krvavo propatila na svom putu ka slobodi, kazao je u razgovoru za „Dan“ prvi crnogorski državljanin koji je studirao u toj centralnoameričkoj državi Vladislav Dajković. Na Univerzitetu u Meksiku stekao je zvanje ekonomiste, da bi kasnije postao i magistar političkih nauka. Studije su u Meksiku, kako kaže, najupečatljivije iskustvo njegovog dosadašnjeg života.
Dajković navodi da je Srednju ekonomsku školu završio u Podgorici, nakon čega je školovanje nastavio van Crne Gore.
– Kao i većini Crnogoraca, prva stanica mi je bio, nije teško pretpostaviti – Beograd. U Beograd sam došao kao neiskusna, i za život nepripremljena osoba, a iz njega otišao kao stabilan i pun zdravih ambicija mladi čovjek. U Beogradu sam definitivno pronašao prijatelja za cijeli život, kome ću se uvijek rado vraćati –kaže Dajković uz osmijeh.
Nakon te epizode, kako kaže, na nagovor prijatelja odlučuje se za nešto uzbudljivije – put na drugi kraj svijeta.
– Sledeća stanica mi je bio glavni grad SAD – Vašington. Vrijeme provedeno u Vašingtonu pomoglo mi je da shvatim Ameriku, kapitalizam u najjasnijem svijetlu, ali i ono najvažnije – da savladam engleski jezik – navodi on.
Potom je na red došao Meksiko.
– Najupečatljivije iskustvo mog dosadašnjeg života jesu studije u Meksiku. Totalno neopterećeno i ne pomišljajući da mogu dobiti stipendiju prijavio sam se na konkurs koji je raspisala meksička vlada, preko svoje ambasade u Beogradu. Na odgovor nijesam čekao puno, poslije svega nekoliko mjeseci dobio sam potvrdan odgovor u vidu stipendije od 12.000 dolara koja je pokrila moje školovanje u glavnom gradu – Meksiko Sitiju. Sa sigurnošću mogu potvrditi da sam u Meksiku shvatio šta znači latinoamerički bunt, prkos i želja za slobodom, budući da je ta zemlja, ali i cjelokupni latinoamerički kontinent, stravično i krvavo propatila na svom putu ka slobodi – kaže Dajković za „Dan“.
Boravak u Meksiku iskoristio je da nauči španski jezik, ali i da dobije diplomu jednog od najprestižnijih univerziteta u tom dijelu svijeta – Tecnologico de Monterrey.
– E da, sve ovo nije mi pomoglo da nađem pristojan posao u Crnoj Gori – kaže Dajković uz smijeh.
U svijet je, kako kaže, otišao zbog vlasti, ali se zbog nje i vratio u državu. On ističe da je rastao i da još uvijek odrasta uz jedan loš sistem, lošu vlast, uz jednog lošeg čovjeka.
– Upravo zbog toga sam napustio Crnu Goru krajem 2009. godine, prezasićen, pun jeda i ogorčenosti, nadajući se da ću pri povratku kući zateći, ako ništa bar malo bolje stanje. To se nije desilo, taj čovjek je i dalje na vlasti. Ipak, u inostranstvu sam naučio važnu lekciju – baš kao što imaš samo jednu porodicu, jedno rodno selo, a u mom slučaju – rodne Drušiće, tako imaš i samo jednu državu, onu svoju. Odlučio sam da se vratim i počnem da se borim na sebi svojstven način, da ne sjedim skrštenih ruku i ne kritikujem sa Fejsbuka. Smatram da je jedna od najlagodnijih, a po mom mišljenju i najbljutavijih pozicija – pozicija pravednog posmatrača. To sebi nisam htio da dozvolim, taman vječito griješio. Da ne dužim, vlast Mila Đukanovića me je otjerala u inostranstvo ali, paradoksalno, na neki način me je i vratila kući ojačanog i znanjem osnaženog, nakon punih šest godina – kaže Dajković.
On smatra da odliv mozgova nije nešto što nas očekuje u budućnosti, već da je to proces koji već dugo traje, i to sa tendencijom rasta.
– Moralno posrnuće cjelokupne nacije je stravično. Od nekad prkosnog i junačkog naroda, spali smo na to da nas jedan čovjek, jedan loš đak Slobodana Miloševića, vuče za nos 27 godina. Ja se toga, makar u svoje ime, stidim. Prodajući glasove i lične karte, mi zapravo prodajemo svoju istoriju, svoj identitet i svoje djedove, od izbora do izbora. Nažalost, izvlači se zaključak da su nam se ti isti djedovi zalud borili – smatra on.
Dajković kaže da će biti dovoljno drzak i slobodan da Đukanoviću u ime mladih ljudi poruči da njegovoj vladavini dolazi kraj.
– Dosta je. Imamo i mi pravo na svoj život, taman kao što ga imaju i njihova djeca. Mi za razliku od njihovih sinova ne tražimo da nam prvo zanimanje bude investitor, nek nam samo bude – zaposlen. Mladi ljudi treba da se trgnu i shvate da je život samo jedan. Borite se sami za sebe, jer ako se vi ne pobunite i ne dignete glas, niko drugi i neće. Ne zaboravite, na mladima svijet ostaje – poručio je Dajković.
Dajković je nedavno hapšen u Podgorici, nakon što je sa ostalim građanima izražavao nezadovoljstvo zbog brutalnog razbijanja protesta Demokratskog fronta (DF), kada je povrijeđeno nekoliko građana, poslanika i novinara.A.T.
I ptice znaju šta treba mijenjati
Dajković smatra da mladi obrazovani ljudi neće dobiti šansu u Crnoj Gori sve dok ne budu „jeli i živjeli bolje od kućnih ljubimaca DPS elite“. Ni nakon povratka iz inostranstva, kako navodi, u Crnoj Gori se ništa nije promijenilo, iako „i ptice na grani“ nakon 27 godina znaju šta bi trebalo promijeniti u Crnoj Gori.
– Promijeniti diktatokratsku vlast jednog čovjeka i njegove kriminogene klike. Vidite, sve i da je ovaj čovjek pozlatio Crnu Goru – a nije, sve i da nam sve cvjeta – a ne cvjeta, mislim da je bilo dosta. Zar je moguće da jedna, nazovi demokratska zemlja u srcu Balkana, pa čak i Evrope, ima na vlasti čovjeka koji je iz studentske klupe u džemperu i sa prosjekom 6,20 uskočio u premijersku fotelju i posjeduje sat od 120.000. Molim vas, u kojoj državi ste vidjeli da sin jednog poslanika betonira plažu i sagradi bazen na njoj, dok mu otac ima prijavljenu samo poslaničku platu? Ili da predstavnik radnika prodaje vilu na Marezi za dva miliona eura? Ili smo ludi, ili se pravimo da ne vidimo. No, velika većina naroda, i pored toga što sve to zna, često okreće glavu ne želeći da izgubi i onaj minimum primanja koji ima, pritom gubeći taj isti minimum, ovaj put dostojanstva. Danas je na birou rada 14.000 visokoškolaca. Ipak, velikoj većini njih draže je da uzmu od roditelja nekoliko eura za kladionicu i kafu, negoli da se pobune i stanu, ako ništa, makar u odbranu samih sebe – kazao je Dajković.