Piše: Dragan Hajduković
Da odmah kratko, jasno i energično kažem: ja sam oduvijek bio i biću nepokolebljivi PROTIVNIK članstva Crne Gore u NATO paktu. Ako bude referenduma, a moralo bi ga biti, bez oklijevanja ću glasati protiv našeg članstva u NATO paktu.
Da se odmah razumijemo, nijesam antiamerikanac, kao što nije bio antiamerikanac ni veliki francuski predsjednik De Gol, koji je još prije pola vijeka pravilno ocijenio da američko vojno prisustvo u Evropi nije potrebno a jeste štetno za vizionarski projekat Evrope od Atlantika do Urala. Nijesam antiamerikanac nego jedan od mislećih ljudi i humanista (uključujući i niz briljantnih američkih intelektualaca i humanista) koji u NATO paktu i nizu američkih intervencija u svijetu vide mnogo više zla nego dobra.
Većina Srba u Crnoj Gori je protiv NATO pakta zato što su nas bombardovali. Nijesam Srbin, ali da sam Srbin ne bih bio tako uskogrud nego bih rekao: „Gospodo iz NATO pakta, kao Srbin vam opraštam sva zla koja ste nama nanijeli, ali vam kao čovjek ne mogu oprostiti stostruko veća zla koja ste nanijeli čovječanstvu“.
Većina običnih Crnogoraca je za NATO pakt iz smješe straha i patriotizma. Znam da Crna Gora nema sreću kao Australija, da sa svih strana ima okean prepun ajkula; dakle razumijem strah Crnogoraca za opstanak naše države, ali se ipak ne slažem. Nije u mojoj prirodi da iz straha od nekog drugog ropstva bježim u ropstvo NATO pakta koji je, najblaže rečeno, oružje američke dominacije i ekstremno sebičnih američkih interesa koji su nanijeli i nanose ogromne štete čovječanstvu. Crna Gora u NATO paktu može biti jedino marionetska država, onoliko dugovječna koliko odgovara gospodarima; zamislite da Srbija koja je Amerikancima mnogo značajnija od nas iza scene kaže „hoćemo u NATO, a cijena je Crna Gora“, brzo poslije toga imali bismo referendum na kome bi Crna Gora ponovo postala dio zajedničke države sa Srbijom, a možda bi odluka o „ukidanju“ Crne Gore bila donijeta i bez referenduma u marionetskoj Skupštini. Šansa za dugovječnost Crne Gore nije u NATO paktu nego u stvaranju IZUZETNO DOBRE države.
Ponosan sam što sam Crnogorac i ponosan što se crnogorska zastava vije ispred zgrade Ujedinjenih nacija. Članstvom Crne Gore u Ujedinjenim nacijama ostvaren je prvi dio moga sna. Drugi dio moga sna je da Crna Gora bude država koju voli i kojom se ponosi velika većina njenih građana, a to je moguće jedino ako Crna Gora postane izuzetno dobra država kojoj se, kao planetarnom primjeru mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva, dive Evropa i čitav svijet. Crna Gora je već mogla biti takva da je poslije referenduma vođena patriotizmom, mudrošću i vizijom.
Neosporna je činjenica da na planetarnom nivou živimo u bolesnoj civilizaciji koja ubrzano ide putem samouništenja. Mada mnogi toga nijesu svjesni, borba za opstanak čovječanstva je u toku, sa slabim izgledima na pobjedu, jer gospodari svijeta, zbog svojih slijepih interesa, koče potrebne promjene. U takvom svijetu Crna Gora je poslije osamostaljenja imala dva puta. Prvi put je moja vizija da Crna Gora postane primjer drugim državama; taj put je pored ostalog sadržao i projekat ekološke države. Taj put je bio ne samo najbolji za kvalitet života građana nego i najbolja garancija dugovječnosti naše države.
U nedostatku bilo kakve vizije, vlast i opozicija su krenule drugim putem; Crna Gora slijepo slijedi i imitira bogatije države, tačnije rečeno bogate bolesnike. Tim drugim putem, koji je ionako loš, išlo se na najgori mogući način. Nerazumnom rasprodajom privrede i teritorije, varvarskom gradnjom i mnogim drugim pogrešnim potezima Crna Gora je obezvrijeđena i ekonomski okupirana od strane domaćih i bjelosvjetskih tajkuna. Zbog katastrofalno loše vlasti, za devet godina od samostalnosti, nije porasla podrška postojanju države. Kada bi se danas bilo koja reprezentacija Crne Gore našla u grupi sa Albanijom, Bosnom, Srbijom i Turskom, naša reprezentacija bi sigurno imala manje od 50 odsto navijača!
Ponavljam, crnogorska država može biti dugovječna jedino kao izuzetno kvalitetna država koju vole iznutra i kojoj se dive spolja. Ne postane li brzo dobra država, Crna Gora će nestati zauvijek. Naša najbolja i jedina odbrana je kvalitet države, a ne NATO pakt. Za Crnu Goru su smrtna opasnost i brojne snage koje se protive njenom postojanju i katastrofalno loša vladavina gospodina Đukanovića koji je potpuno nesposoban da stvori dobru državu. Meni tajkunska vlast i antidržavna opozicija izgledaju kao dvoglava aždaja koja proždire Crnu Goru; združenim snagama su uništili našu sadašnjost, a na dobrom su putu da unište i budućnost naše djece, unuka, praunuka...
Nijesam nepogrešiva sveznalica, ali čvrsto vjerujem da glasati za NATO pakt znači glasati za nastavak sadašnjeg katastrofalnog „razvojnog“ puta, bez šanse da taj put ikad više promijenimo našom voljom. Crna Gora je već ekonomski okupirana; NATO pakt bi bio kompletiranje i kruna okupacije. NATO pakt bi bio definitivna smrt nade da se makar u budućnosti okrenemo nekoj kreativnijoj i humanijoj viziji razvoja Crne Gore.
Da zaključim, moje je mišljenje da NATO pakt znači trajno pretvaranje Crne Gore u marionetsku državu koja će postojati onoliko dugo koliko bude potrebna gospodarima i koja nikada neće imati šansu da izabere drugačiji i bolji put. Najveća podrška NATO paktu su oni (na primjer većina lidera DF-a, volio bih da mi dokažu da griješim) koji su protiv NATO pakta, ali su istovremeno i protivnici postojanja države Crne Gore; postojanje takve antidržavne opozicije tjera prosječne Crnogorce na pogrešnu odluku da traže spas i zaštitu od đavola. Hoće li ikad doći dan da bar 80 odsto građana doživljava Crnu Goru kao svoju državu i da je zajednički pretvorimo u izuzetno dobru državu dostojnu divljenja?