Na nadmorskoj visini od 1804 metra, na orjenskom vrhu Vučji zub, u nedjelju se susrelo oko 70 planinara iz planinarskih klubova „Vjeverice“ Kotor, „Subra“ Herceg Novi, „Komovi“ Podgorica i „Vučji zub“ Trebinje, koji su imali priliku da, pod vođstvom Nikole Brajovića i Željka Starčevića, prvi prođu obnovljenom starom stazom i da uživaju u prelijepoj panorami. Sa vrha Vučjeg zuba pri vedrom nebu vidi se cijela Crna Gora, Lovćen dominira, jer je najbliži, a tu su i Prokletije, Durmitor, već pod snijegom, sve do Svetog Jure na Biokovu, iza Neretve. U idealnim okolnostima vidi se i Lastovo na otvorenom moru (sad je bilo zaklonjeno najvišim vrhom Orjena). Planinari, koje je iz Kotora vodio Marijan Šantić, došli su pješačeći od Stare austrougarske pekare na Crkvicama do „Orjen-Sedla“, gdje su se pridružili ljubiteljima prirode iz Herceg Novog koji su do te kote došli pješice ili autima, a zatim su se skupa uputili ka odredištu. Na vrhu se desio pravi „prekogranični skup“, kada su se „primorski“ planinari pozdravili sa grupom od 12 članova PD „Vučji zub“ iz Trebinja, koje je vodio Igor Škero.
– Došli smo ovdje radi vas, da se družimo i proširimo svoje vidike i iskustva. Sarađujemo sa članovima PD „Subra“, pridružimo im se kad god su ovako lijepe ture, čak i u slučajevima akcija spasavanja – kaže Trebinjac Dejan Janković. Trasa koju su svojim sredstvima i radom dijelom uredili Grahovljani u iseljenju i njihovi prijatelji, dok su čišćenje od vegetacije i markiranje izveli članovi PK „Subra“, obiluje raznovrsnim dionicama: malo travnatih, dosta lišćem posutih šumskih staza, do kamenitih litica na vrhu, koje su učesnici morali da savladaju uz pomoć sajle. Rame uz rame sa iskusnim planinarima, na „Vučji zub“ ispeo se i šestogodišnji Rus Vladislav, u društvu svog tate. Članovi PSD „Komovi” takođe su došli pješke od Crkvica.
– Prvi put sam na Vučjem zubu, odličan pogled – s visine možete da vidite sve: od Prokletija, preko Durmitora, do Volujaka, Maglića, kaže 72-godišnji Veselin Lalatović, koji je na Orjen došao sa ćerkom Verom, Banetom Majerevićem i Vojislavom Granićem.
– Za mene je planinarenje po Orjenu nešto najljepše u mom životu, privilegija je biti na ovoj planini. Svakog mjeseca se dešava nešto drugo – beremo hajdučku travu, kantarion, maline, kupine, pečurke, to je fantastično. Članovi Planinarskog društva „Subra“ raščišćavaju i markiraju staze, rade sve najbolje da nam ove vrhove učine dostupnijim i da sačuvaju divlju prirodu – kaže Dženi Kosić, Irkinja udata za Novljanina, članica PD „Orjen“, koja je pomagala planinarima u savladavanju najtežeg dijela pri vrhu.
Vodič ture bio je 60-godišnji Nikola Brajović, a uz njega stazu su prošli supruga Jaglika i sin Danilo Brajović, alpinista. Nikola se planinarenjem bavi preko 40 godina, poznaje svaki vrh, sve udoline, puteve i staze Orjenskog masiva.
– Zadivljujuće je što smo danas na Vučji zub izveli grupu od 55 planinara (plus 12 trebinjskih planinara, koji su došli samostalno), to je uspjeh. Ovu smo stazu markirali više radi zime da bismo izbjegli greben, ekstremne uspone preko orjenskog Kabla na Vučji zub. Biće to izvanredna zimska staza, kada sve stijene prekrije snijeg do dva metra visine, bude snježna „strijeha“ po sedam-osam metara, onda staviš dereze, pa možeš da trčiš sa Vučjeg zuba do Zubačkog (Velikog) Kabla, sve je zaleđeno. Ovo je jedan od ljepših vrhova, najokrutnija je Reovačka greda, moja omiljena, od milja je zovemo „Reo-mačka“, jer penjemo alpinističke dionice, kaže Nikola Brajović, vođa planinarske sekcije PD „Subra“, u sklopu koje je osnovao planinarsku sekciju „Novski tići“ za djecu školskog uzrasta.
Ova staza je obnovljena krajem ljeta za potrebe međuopštinske saradnje, po privatnoj inicijativi iseljenika sa Grahova, Đoka Kovačevića, koji živi u Vankuveru poslednjih 20 godina i koji ima želju da oživi svoj stari kraj, između ostalog, i kroz neke turističke programe. U dogovoru sa članovima PK „Subra“ došli su do ideje da se napravi jedna staza koja bi povezivala tri dijela planine Orjen – nikšićki, kotorski i hercegnovski.
Silazeći istočnom stranom Vučjeg zuba, preko Reovačkog prevoja, planinari su se kroz dolove i šume vratili istom stazom do Orjen-Sedla, a grupa iz Kotora išla je dužom trasom sve do Crkvica, prešavši toga dana 27 kilometara.
M.D.Popović
Od Vrbanja do Kešeljevića katuna
Vučji zub je neko čvorište staza, u njegovoj blizini je prevoj koji je iskorišćen kao najlaganiji da bi se prešlo prema Vrbanju (mali planinski centar hercegnovske opštine), gdje je završetak staze. Ova trasa je postojala i ranije, ali je sad to spojeno u jednu cjelinu. Ovaj dio je nedostajao, bliže prema Bijeloj gori, jedan dio oko Vučjeg zuba. Sad se u normalnoj dnevnoj šetnji može preći s kraja na kraj. Od Vrbanja do orjenskog sedla je postojao put, a pored staze – odvojka do Vučjeg zuba mi smo napravili i silazak s druge strane, grahovski dio, do Kešeljevića katuna, tu ispod nas, odakle počinje makadamska cesta (saobraćajni spoj za terenska vozila), objašnjava Željko Starčević, načelnik Sekcije za markaciju i vodičku službu.
Stara švercerska trasa
Zahvaljujući Grahovljanima, markirana staza odvela je planinare i starom trasom nekadašnjeg „švercerskog puta“, kuda je stoka prebacivana iz Kešeljevića katuna u kotorski dio između prevoja Reovačke grede i Vučjeg zuba. Prošli su lokaciju Prasa, punkt koji spaja trebinjsku i kotorsku opštinu, Crnu Goru i Hercegovinu, a ranije kontrolni punkt između austrijske i turske Hercegovine. Prebacivanje stoke, duvana i druge robe preko ovog prevoja bilo je način preživljavanja ondašnjeg stanovništva. Danas samo planinari i lovci idu ovuda. Bez ovakve planinarsko-turističke valorizacije nema nekog izgleda za budućnost ovog kraja – stoke odavno nema ovako visoko, u selima ima dovoljno trave za ono malo stada koja su ostala – objasnio nam je Starčević.