Audio izdanje knjige aforizama ,,Moždane piruete” Dragana Pavličića promovisano je u Biblioteci za slijepe Crne Gore u Podgorici. Biblioteka za slijepe objavila je Pavličićevu knjigu u audio formatu prošlog mjeseca, a aplauz i smijeh brojne publike najbolja su potvrda kvaliteta Pavličićevih aforizama koje je kazivao glumac Dejan Đonović. O knjizi i autoru govorili su književnica i novinarka Milica Aranitović Papović i književnik i kantautor Marinko Pavićević.
- Aforizmi su one jezgrovite misli koje ponekad osjetimo kao da su naše. Dragan Pavličić je virtuoz u pisanju aforizama o čemu svjedoče njegove četiri knjige, ali i virtuoz u pisanju poezije, o čemu takođe svjedoče njegove knjige. U ovoj knjizi često se čuju i lični aforizmi, bez zadrške, što znači da je autor duhovno evoluirao – smatra Milica Aranitović Papović.
Kantautor i književnik, Marinko Pavićević, izvodio je numere na gitari koje je publika pozdravila burnim aplauzom. Nakon pjesme posvećene Danilovgradu, Pavićević je progovorio i o autoru sa kojim je i školski drug još iz danilovgradske Gimnazije.
- Dragan spada u red onih stvaralaca koji traže umjetnost u sebi, što je danas rijetkost – kazao je Pavićević.
O svojim počecima i školskim danima govorio je i sam autor.
- Počeo sam da pišem u gimnaziji. Bio sam maturant i veoma buntovan kada me je moja tadašnja profesorica kaznila dajući mi dvojku iz maternjeg jezika. I eto, jedini sam ja postao književnik, a svi oni koji su imali petice nijesu – kazao je Dragan Pavličić. U svom maniru nastavlja kazivanje o počecima pisanja dodajući da je, metaforično rečeno, ,,doživio kliničku smrt i upoznao čovjeka u sebi”.
- Imao sam strašne fobije i sam sam krenuo da im tražim lijeka. To je bilo `90. godine i od tada svake noći pišem. Ako ne mogu pocijepati nekog drugog, ja pocijepam papir. On sve trpi, a tako je sve i počelo – kazao je Pavličić.
Program je vodila Smiljana Radusinović, urednik kulturnog programa u Bilblioteci za slijepe Crne Gore.
A.Ć.
Slika današnjice
Sada ispaštam što sam se besplatno školovao-besplatno i radim.
Mi vjerujemo u Boga. Šta vrijedi kada on ne vjeruje u nas.
Pisanje je zanat od kog se ne može živjeti, ali može umrijeti.
Dobili smo izbore trojkama – jedan je glasao za trojicu.
Što mi vrijedi što sam na konju, kad je magarac na čelu kolone.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
