PIŠE: MILAN MIŠO BRAJOVIĆ
Najbolje ekipe prve pomoći u titogradskoj opštini postigle su zavidne rezultate u republici, kao i na saveznom takmičenju.
Tada je potekla ideja da se od najboljih članova ekipa prve pomoći formira Jedinica prve pomoći u Opštini.
Za prvog rukovodioca te jedinice izabran je dr Simo Mostić, hirurg, a zamjernik bio je Vesko Raičković, medicinski tehničar. U jedinici su bili uključeni i profesori odbrane iz škola iz kojih su bile ekipe. Planom je bilo predviđeno da se svake godine jedinica dopunjuje članovima ekipa koje su postigle natprosječne rezultate na takmičenjima.
Jedinica je ne zadugo dala opravdanje za formiranje, a njeno iskustvo bilo je od neprocjenjivog značaja i važnosti 15. aprila 1979. godine, kada je stradao od zemljotresa jedan dio Crne Gore, Crnogorsko primorje i njeno zaleđe, posebno Crmnica.
Znajući svoju obavezu kod elementarnih nepogoda, bez poziva prijavili su se skoro svi članovi iz jedinice, kao i većina članova Crvenog krsta.
Svi su dobili zadatak da se upute na ugrožena područja, snadbjeveni opremom, a odnose kao prvu pomoć ćebad, šatore i hranu. Prebačeni smo sa nekoliko autobusa gradskog saobraćaja Titograda, ali nažalost ne svi koji su htjeli ići.
Jedinica stiže u Virpazar, gdje je već stigla teritorijalna jedinica Jugoslovenske armije.
Kako njihovi autobusi, tako i naši nijesu mogli ići dalje, tako da smo zajedno nastavili put pješke po rasporedu u razne pravce po grupama.
Grupa u kojoj sam bio, stigla je u selo Limljane. Vidjeli smo odmah grozan prizor, strašnu tragediju.
Povrijeđenima je ukazana prva pomoć, većina je bila ispred svojih kuća, jer su se mnoge i dalje rušile. Pokušali smo obići skoro svaku, mještani su pored njih ložili vatru, pa nam je to bila orijentacija kako da ih pronađemo. Dijelili smo im ćebad i šatore, jer je noć bila hladna. Bilo je dosta stradalih u tom selu. Dirljiv je bio prizor kod jedne kuće Sjekloća, gdje ugledasmo dva brata poginula i kod njih grupu mještana koji nam saopštavaju da ih je smrt zadesila na spavanju. Tu smo se zadržali neko vrijeme, a zatim nastavili put dalje, obilazeći svaku kuću, sve tako do Virpazara. Tu su nas čekali i ostali, kada nastavljamo put za Titograd, u opštinsku organizaciju Crvenog krsta.
Svaka grupa je podnosila izvještaj, tako da su već sjutradan jedan broj članova Opštinskog odbora zajedno sa članovima Glavnog odbora Crvenog krsta Crne Gore ponovo pošla na ugrožena mjesta, noseći hranu, ćebad i šatore. Kod svih ovih aktivnosti ne mogu a da ne istaknem veliko pregalaštvo Boža Ivanovića, sekretara organizacije bliskog svima nama njegovim saradnicima, nikada ne ističući svoju ličnost, ne prihvatajući naše predloge za zvanična priznanja njemu. Znao je na to da kaže da je za taj rad plaćen u odnosu na nas.
Kroz ovaj napis stalo mi je istaći makar dio aktivnosti Opštinske organizacije Crvenog krsta Titograda.
(Kraj)
O autoru
Milan Mišo Nova Brajović, učitelj u penziji, rođen je 1931. godine u Podgorici. Osnovnu školu i Nižu gimnaziju završio je u Podgorici, odnosno Titogradu, a Učiteljsku školu u Nikšiću.
Radio je kao učitelj i upravitelj škole u Matagužima (Zeta), a zatim do penzionisanja u školi „Milorad Musa Burzan” u Titogradu.
Bio je član radne grupe za izradu Nastavnog plana i programa za osnovnu školu i član Redakcije za izdavanje udžbenika Zavoda za unapređivanje školstva u Titogradu.
Sarađivao je u stručnoj periodici, a objavljivao je radove u drugim listovima i stručnim časopisima. Dugi niz godina autor traga za istorijskim izvorima i podacima koji dokumentuju dalju i bližu prošlost glavnog grada Crne Gore i Bjelopavlića.
Objavio je knjigu „Pleme Bjelopavlići”, recenzent prof. dr Radoman Jovanović, knjigu „Stara Podgorica Stara varoš” (recenzentni prof. dr Dušan Ičević i Vlatko Ivanović, novinar i publicista) i zbirku poezije za djecu „Kasovina”, za koju je recenziju napisao Dragan Radulović, dječji pjesnik, „Pleme Bjelopavlići II” (recenzenti: Vukale Đerković, profesor, i Jagoš Batrićević, profesor) i „Bjelopavlićki medaljoni”, recenzent dr Zoran Lakić, akademik.
Bavio se društveno-političkim radom u Opštini Titograd, odnosno Podgorici. Živi u Podgorici, a povremeno i u Bjelopavlićima-Krasovina.