PIŠE: MILAN MIŠO BRAJOVIĆ
Govorilo se da je čitava Zeta za vrijeme rata bila sirotinjska majka, jer su mnogi ostali u životu blagodareći njima. U većini domaćinstava bilo je više porodica izbjeglica. Za vrijeme boravka u Srpskoj bili su česti upadi vasojevićkih i nikšićkih četnika.
U decembru 1944. godine stegla ciča zima, sjeverac nosi sve pred sobom. Partizanske jedinice tih decembarskih dana nadirale su iz pravca Donje Zete do blizu mosta na Cijevni. Tu borbu – prepucavanjem sa jedne i druge strane mogli smo posmatrati iznad sela Srpske, gdje nam je bilo bezbjedno.
Kuća Malja Baletića dominirala je selom. Iz nje su se mogla vidjeti sela Gornje Zete – Mahala, Mitrovići i Ljajkovići, a posebno most na Cijevni. Noću se čuo žagor i dozivanje u koloni koja je odstupala prema Podgorici. Preko dana smo u koloni – odstupnici primijetili djelove motorizovane njemačke jedinice, a iza njih su pješke odstupali četnici.
Strašan je bio metež tada, zastrašivanje naroda, sve odrasle muškarce su mobilisali, kako mještane, tako i mladiće izbjeglice, bez pogovora uključivali u kolonu. Već drugi-treći dan dobili smo vijest da je Podgorica 19. decembra oslobođena. Kroz selo su ušli partizani.
Pobjeda partizana
Još od trinaestojulskih dana 1941. godine, odnosno opštenarodnog ustanka u Crnoj Gori čuo sam od svojih u porodici o Titu i partizanima i njihovoj oslobodilačkoj borbi. Susret sa partizanima bio je decembarskih dana 1944. godine u selu Srpska – Zeta, gdje je porodica izbjegla iz Podgorice. Tih dana iz pravca Donje Zete čula se pucnjava, kako noću tako i danju. Zaključili smo da se vodi borba između snaga neprijatelja i partizanskih jedinica što se moglo primijetiti i po panici četnika u Gornjoj Zeti i u selima Donje Zete koji su došli iz Nikšića i Vasojevića.
Nadiranje partizana primoralo je četnike na odstupnicu. Sve vrijeme čula se vriska i dozivanje na putu prema Podgorici, sve tako do osvita zore, kada je odjeknula snažna ekspolozija. Dignut je u vazduh most na Cijevni kod kuće Boljevića. To je uradila motorizovana njemačka jedinica, povlačeći se prema Podgorici.
Po njihovom odlasku u selo su nailazile partizanske trojke, dio jedinice koja je nadirala prema Podgorici. Njihov dolazak kod svih nas je izazvao neopisivu radost i zadovoljstvo. Nakon toga počele su pripreme porodica za povratak svojim kućama, jer se znalo da je Podgorica konačno oslobođena od Njemaca i domaćih izdajnika.
Sjećanje na povratak
Uoči 19. decembra 1944. godine bilo mi je 14 godina. Sa majkom, bratom i tri sestre nalazili smo se u izbjeglištvu u selu Srpska (Gornja Zeta), u kući uglednog domaćina Malja Baletića. Da je Podgorica konačno oslobođena od Njemaca i domaćih izdajnika, saznali smo od partizana koji su patrolirali selom.
Saznanje da se konačno, posle više mjeseci boravka u Zeti možemo vratiti u grad, kod izbjeglog naroda izazvalo je neopisivu radost. Krenuli smo 21. decembra iz Srpske za Podgoricu i priključili smo se koloni povratnika iz drugih sela Zete.
Kroz ruševine došli smo do naše Prave Kiš-mahale, odnosno naše kuće. Srijećemo se sa komšijama sa kojima se nijesmo vidjeli od bombardovanja 5. maja 1944. godine. Neizbježna pitanja su bila o sudbinama prijatelja i poznanika. Naša kuća je bila na kraju ulice, stradao je samo krov koji je vrlo brzo osposobljen, dok su ostale kuće u okruženju bile u ruševinama. Narod je tih dana vodio neviđenu borbu da preživi i opstane u porušenom gradu. Nije izostala građanska solidarnost u svakom pogledu, pa se i danas mogu istaći primjeri nesebičnog pomaganja pojedinaca u tom periodu.
Dolaskom u grad bio je grozan prizor, malo je bilo kuća koje nijesu porušene. U tako porušenom gradu, organi vlasti, vrlo brzo su konstituisani i počinju akcije na obnovi grada. I stari i mladi sa velikim elanom prišli su dobrovoljno bez prisile sa pjesmom, veličajući borbu Titovih partizana, što je kod svih ulivalo još veću volju za radom. Pobjeda partizana predvođenih Komunističkom partijom ulivala je vjeru za bolje sjutra i nošeni tim zanosom razvijala je kod nas veliki patriotizam, kao i neodvojivo bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti u njoj.(Nastaviće se)