Piše: akademik Zoran Lakić
Odavno su vjersko i nacionalno bitno uticali, pa i stvarali identitet naroda. A kada su stvorene države. i državno je uticalo na formiranje identiteta. Često se sve to miješalo, da bi se prikrile prave namjere. To je već bila upotreba vjerskog, narodnog-nacionalnog i državnog u politički manipulativne svrhe. Mnogi autori su to zapazili. Mnogo ranije. Pa i pisali o tome. Ne počinjemo, dakle, s gole ledine u elaboraciji ovog suptilnog pitanja. Poznati islamista – teolog Šeih Hosein nedavno je bio gost Srpske akademije nauka i umjetnosti u Beogradu. Za aktuelno stanje odnosa ne samo na Balkanu optužuje već poznate „gospodare svijeta“, koji programiraju krize i tako dovode u pitanje sudbinu civilizacije na planeti. Plaši se da bi zbog paničnog straha koji sve više obuzima planetu mogao „nestati svijet koji poznajemo“. Naglasio je takođe „da islam uči iz Kurana, a ne iz organizacija koje imaju svoje ciljeve i koje sa vjerom – često nemaju dodira“. Stav katolicizma i pravoslavlja je uglavnom poznat; često je komentarisan. Zato nema potrebe za daljom elaboracijom vjerskog u konstituisanju i očuvanju identiteta. Ipak ćemo konstatovati prioritet vjerskog nad svim ostalim uticajima – na formiranju identiteta.
Kada je riječ o balkanskom prostoru, ne smije se zanemariti činjenica da su se pod uticajem sile – smjenjivale civilizacije. I sve su ostavljale trag na ovim prostorima. Jedino na Balkanu svaka postojeća država se karakteriše multikonfesijalizmom, pa i višenacionalizmom u pozitivnom značenju riječi.
Nijedna balkanska država danas nije jednonacionalna. Naprotiv, nema niti jedne u kojoj nema makar 20 odsto takozvanih nacionalnih manjina. Štaviše, demografi predviđaju da će taj procenat rasti i da bi se u narednih 20-30 godina mogao udvostručiti. Na globalnom planu predviđaju da bi Evropa za 50 narednih godina mogla biti još jedan crni kontinent. To ne znači da bi nestalo Engleza, Francuza, Italijana, itd. Naprotiv. Doseljeni crnci bi postajali Francuzi, Njemci, Britanci itd. U sportu je to i danas vidljivo. Takve demografske promjene očekuju se i na Balkanu. Treba reći da sve to nema ama baš nikakve veze sa aktuelnom svjetskom migracijom stanovništva koja pritiska savremeni svijet.
Na kraju je ostalo još pitanje uticaja državnog faktora na postojeći identitet naroda. Svjedoci smo da su se granice često mijenjale, naročito u nekadašnjoj zajedničkoj državi Jugoslaviji. Prednost su, po pravilu, imala aktuelna staništa naroda. Otuda i slogan koga ne slijede svi narodi: gdje mi je dom, tu mi je i domovina. Možda je to i realno iako nijesam siguran da je ispravno. „Naši“ su uvijek „naši“ – pa neka žive čitav vijek u dalekoj Americi, na primjer, ili u Australiji. Sjećam se susreta sa jednim Muslimanom iz Nevesinja koji živi u Ankari. Iz priče svojih roditelja zavolio je svoju postojbinu – potiče iz Nevesinja. I kada bi se u sportu na primjer – susretali „naši“ i turski takmičari – uvijek je navijao „za naše“. To je najbolje pojasnio u literaturi naš književnik Husein Bašić u svom romanu ‘’Tuđe gnijezdo’’. U momentu sam se sjetio i stihova Alekse Šantića na sličnu temu: ‘’Ostajte ovde’’! Možda je pravi odgovor dala, opet, „naša“ Amerikanka – univerzitetski profesor Zora Milić u knjizi – ‘’Tuđa večera’’: „Pripadanje i jednom i drugom svijetu („našem“ i „njihovom“) – čovjeka može samo obogatiti.“
Vjersko, narodno – nacionalno i državno je bitan faktor u formiranju identiteta, pa i aktuelnog ponašanja jednog naroda. Od njihovih protagonista zavisi u kom smjeru će se taj kohezioni faktor razvijati. Svi taj proces usmjeravaju ka željenom cilju. Ali želja svih nije ista. Pogotovo – cilj!
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.