Među stotinak porodica romske i egipćanske populacije koje žive u nikšićkoj opštini većina je socijalno ugrožena. Rijetki među njima primaju materijalno obezbjeđenje porodice, a većina preživljava sakupljajući sekundarne sirovine.
Dan za danom je neizvjestan jer ga uglavnom provode na ulici. Pod Trebjesom, jednom od tri romska naselju živi samohrana majka Anita Krasnići (33), sa petoro maloljetne djece. Kako je „Danu” kazala, njena porodica preživljava od 90 eura materijalnog obezbjeđenja. Od tog novca preživljavaju deset dana, dok preostalih 20 dana ona i najstariji sin sakupljaju sekundarne sirovine, kojih je sve manje u kontejnerima.
– Do prošle godine smo živjeli u naselju Zvjerinjak, ali nakon uklanjanja objekata kako bi zemlja bila vraćena vlasniku, preselili su nas u ove novoizgrađene objekte. Samo smo imali gole zidove, bez komada namještaja. Prije desetak dana su nam dobri ljudi iz komšiluka poklonili dva stara kreveta, da ne spavamo na sunđerima, koje smo pronašli na otpadu. Tužno je da tužnije ne može biti, ali šta ću kada pomoći ni od koga nemam, kaže Anita.
Prošlu zimu proveli su i bez šporeta na drva. Umotavali su se u ćebad da ne bi pocrkali od zime.
Ona pojašnjava da joj je još prije dva dana kada je počeo da duva sjeverac u Nikšiću, komšinica pozajmila stari šporet na drva, ali drva nema, već za ogrijev koristi gajbe od voća ili kartonske pakete koje sakupi na otpadima.
– Uz sve to računi za struju nam dolaze astronomski, iako nemamo uređaje. Nemoguće je da sijalice mogu potrošiti toliko mnogo struje, da mjesečno moramo plaćati po 200 eura. Najteže mi je od svega što moram djeci obezbijediti hranu, a nijesam kadra za to. Femi koji ima petnaest godina je najstarije dijete i ne libi se da obiđe nekada i cijeli grad ne bi li sakupio nešto sekundarnih sirovina i potpomogao kućni budžet. Andrea (11), Vioca (9), Fidan (4) i Pen koji ima godinu i dva mjeseca kada im krče crijeva, traže da jedu i ne interesuje ih što nema. Glad oči nema. Oni traže da jedu, pa makar i parče suva hljeba, kaže Anita.
- Nekada davno su nas posjetili socijalni radnici, ali se sve završilo na mojoj žalbi, i njihovoj posjeti, dok pomoći nije bilo. I među nama siromašnima postoje oni siromašniji. Kada se pomoć dodijeli to pripadne opet, onima koji bolje mogu, dok nas najsiromašnije nekako zaobiđu – kaže Anita.
Kaže da ne traži previše, pa bi se i paketu hrane obradovala. Tako je uprav i bilo juče kada ih je posjetila naša novinarska ekipa i uručila im pomoć Banke hrane. Anita nije skrivala oduševljenje, već je kazala da joj je to pomoć od velike koristi. Posebno zbog njene djece.
– Veliko hvala Banci hrane i „Danu”– zahvalna je Krasnići.
L.N.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.