U Boki kotorskoj živi preko tri hiljade Pljevljaka, od čega u Kotoru njih oko 400 ili 194 porodice, saopšteno je iz Udruženja Pljevljaka (UP) sa sjedištem u Kotoru.
– Nedavno sam bio u prilici da pogledam birački spisak opštine Budva i na njemu je 392 birača porijeklom iz Pljevalja. Primjera radi u Herceg Novom je oko 200 porodica porijeklom iz Pljevalja, a u Tivtu 90. Što se tiče Pljevljaka koji žive van Pljevalja, to su otprilike sadašnja tri grada po broju stanovnika, izjavio je za „Dan“ predsjednik Udruženja profesor Ljubenko Borović.
Iako osnovano prije više od jedne decenije, udruženje nema svoje prostorije, pa se njegovi članovi okupljaju uglavnom jedni kod drugih.
– Prostorije nemamo, pa se u Kotoru okupljamo u restoranu Pljevljaka Vladimira Jovića. U organizaciji aktivnosti udruženja učestvuju; Milovan Jakšić, Rajko Tešović, Radmilo i Jelenko Borović, Milan Smolović, Zoran Mrdak i drugi. Želimo da održimo vezu sa zavičajem i da ne zaboravimo svoj kraj, ali i da damo doprinos Kotoru, gdje smo se izuzetno dobro uklopili. Kotorani su nas primili otvorenog srca, tako da sa zadovoljstvom kažemo da smo i Pljevljaci i Kotorani – kaže prvi čovjek udruženja čiji je osnovni cilj promovisanje Pljevalja, njegovog stvaralaštva i kulture, što je bio i jedan od povoda 18. tradicionalnog susreta Pljevljaka sa prostora bivše Jugoslavije održanog nedavno u Kotoru. U toploj atmosferi, uz muziku i druženje, domaćini su u sali Iistituta „Vrmac“ ugostili zemljake iz Podgorice, Beograda, Sarajeva i Bara, te predstavnike opština, javnih institucija i privrednih organizacija.
– Saradnja dva najstarija grada u Crnoj Gori se produbljuje i na druženje je došlo dosta Pljevljaka jer žele da saznaju šta mi ovdje radimo i čime se bavimo. Muzičari koji nastupaju su iz Pljevalja, a ove smo godine po prvi put uključili folklorni ansambl „Nikola Đurković“ iz Kotora, tako da nastojimo svake godine nešto novo da ugradimo i da povežemo Pljevlja i Kotor; gradove koji imaju približno istu istorijsku prošlost i kulturno stvaralaštvo. To su dva grada u kojima su bila prva pozorišta, prva pjevačka društva u Pljevljima „Bratstvo“ u Kotoru „Jedinstvo“. Pljevlja su imala svoju gradsku muziku, kao što ima Kotor, i uskoro pripremamo nastup kotorske Gradske muzike u Pljevljima – najavljuje Borović koji već pola vijeka živi i radi u Kotoru.
Na skupu je bio i njegov brat Dragiša, takođe profesor u penziji, njihov rođak Vladimir Jović, zatim nekadašnji direktor Šumskog gazdinstva Kotor, sada vlasnik rasadnika „Mondo verde“ Milovan Jakšić, koji se u drevnom gradu skućio prije trideset godina, ali i jedan od poznatijih Pljevljaka u Kotoru odbornik Vladimir Potpara. On je, kaže, u drevni grad došao igrom slučaja prije 30 godina.
– Najljepše dane proveo sam u Pljevljima gdje sam završio Gimnaziju. Tu sam kao šef gradilišta radio u preduzeću „Građevinar“ i u zanatsko-građevinskom preduzeću iz Čajniča sedam godina. Nakon toga sam slučajno u novinama vidio konkurs za šefa tehničke službe u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Kotoru, na koji sam konkurisao i primljen sam. Tako sam došao u Kotor gdje sam formirao porodicu. Ovo je grad kojeg najviše volim poslije Pljevalja – poručuje Potpara kome je društvo pravila supruga Nada.
Skoro tri decenije, tačnije 26 godina, u Kotoru je i Ivko Đaković koji je tu razvio posao i otvorio svoju privatnu firmu.
– Ovdje sam došao prije 26 godina iz sela Maoče (Mjesna zajednica Vrulja). U Pljevljima sam završio za mašinbravara, odslužio vojsku i oženio se. Pošto su u Kotor došli moji zet i sestra, odlučio sam da se i ja tu nastanim pošto u Pljevljima hljeba nema. U Kotoru sam prvo radio u državnoj firmi „Napredak“, a potom se počeo baviti bravarijom. Firmu „Ferostil“ sam osnovao prije 24 godine, i sada zapošljavam trojicu radnika, priča Đaković kome su se u tom gradu rodile tri kćerke.
Na selu su mu, napominje, ostali otac, brat, snaha i njihovo četvoro djece koji se bave stočarstvom i poljoprivredom.
– Odlazim gore kad god mogu, mada se brzo živi, pa je sve manje slobodnog vremena. Zavičaj me vuče. Maoče je prelijepo selo koje je nekada imalo oko 1.800 stanovnika, a sada ih je oko 150. Osnovni problem je put, koji je makadamski, i nedostatak vodovodne infrastrukture. Od Kosjerice gdje se silazi u naše selo ima sedam kilometara makadama, a asfalt je skupa investicija, smatra Đaković koji je za sobom u Kotor „povukao“ i brata od strica.
Inače, druženje u Kotoru najvećim dijelom finansirano je donacijama samih Pljevljaka, a ove godine značajnu potporu u iznosu od 1.000 eura dali su TO Kotor i Opština Kotor čiji je gradonačelnik dr Aleksandar Stjepčević uveličao skup svojim prisustvom.
B. Marković