Omaž srpskoj epopeji iz ratne 1915. godine osvanuo je pod svodom Vojnog muzeja, obilježavajući čuveni 7. oktobar, kada je legendarni major Dragutin Gavrilović na Dunavskom pristaništu svom bataljonu kao poslednjoj rezervi u odbrani Beograda poručio: „Vojnici! Junaci! Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz svog brojnog stanja, naš puk je žrtvovan za čast Beograda i otadžbine. Vi nemate više da se brinete za svoje živote, koji više ne postoje”...
– Ovaj govor jeste lajtmotiv čitave izložbe „Srbija 1915”. Tačno 100 godina od početka njemačko-austrougarske ofanzive, Vojni muzej ovom postavkom, kroz obilje materijala – istorijskih predmeta, umjetničkih slika, reprodukciju fotografija i originalnih dokumenata, prikazuje jedan od najpotresnijih perioda istorije Srbije. Sudbonosni juriš srpskih junaka 7. oktobra tokom odbrane prestonice predstavlja stav srpskih vojnika i oficira, ne samo u Beogradu u tom momentu, već od 1914. do kraja Velikog rata, kao i cjelokupnog našeg naroda prema odbrani otadžbine – objašnjava za naš list viši kustos Vojnog muzeja u Beogradu Vuk Obradović, koji potpisuje ovu izložbu.
Izložba se sastoji iz tri tematske cjeline – „Napad”, „Epidemija” i „Povlačenje” – a pričom artifakta uspjela je da dočara svu dramatiku dešavanja prije sto godina. Autor se ne bavi poznatim imenima, generalima, vojskovođama, već seljakom, građaninom, običnim Srbinom koji je iznio najveći teret odbrane Beograda, ali i kompletne borbe za slobodu i Srbiju.
– Junaci izložbe su ti mali, obični ljudi, junaci svog vremena. Ti junaci koji su odbranili Beograd obožavali su svog đenerala, komandanta odbrane prestonice Mihaila Živkovića. Zvali su ga Gvozdeni general, zbog snage i čvrstine njegove ličnosti. Sjećanje na njega su i izložena sablja i đeneralska epoleta sa svečane uniforme – objašnjava kustos, čiji poduhvat ima poseban pečat sa prvi put objavljenim fotografijama trenutka kada je pao Beograd. Vidi se grad u dimu i plamenu, a riječ je o pronađenom ratnom albumu njemačkog vojnika koji svojim aparatom bilježi nadiranje okupatorske vojske. Nepoznati fotograf bilježi okupiranu Srbiju, njemačke vojnike na srpskom groblju, njihov boravak u srpskoj crkvi, pretpostavlja se negdje kod Kruševca. Obradović kaže da je odbrana Beograda najpoznatija akcija 1915. godine, a i najviše dokumenata svjedoči o tom herojskom trenutku, ali i ukazuje da to nisu jedine akcije. Vodile su se bitke i na Avali, Kosmaju, u Zapadnoj i Južnoj Moravi, na teritoriji današnje Makedonije, tada zvanoj Južna Srbija. Naša vojska se povlači, ali bilježi sporadične uspjehe u ovim bitkama sa neuporedivno nadmoćnijim neprijateljem. Srpske jedinice su Leskovačkim manevrom na Pustoj reci i kod Blaca razbile bugarsku 1. diviziju, osujetivši tako neprijateljski plan o okruženju glavnine srpskih snaga. Srpska Vrhovna komanda pokušava proboj prema Skoplju Kačaničkim manevrom (18-20. novembar), nesvjesna da su savezničke trupe generala Saraja, sa kojima je srpska vojska trebalo da se spoji, već započele povlačenje ka grčkoj granici. Načelnik štaba Vrhovne komande, vojvoda Putnik, 21. novembra izdaje naređenje za povlačenje trupa na lijevu obalu rijeke Sitnice. Odbijajući svaku pomisao o kapitulaciji, a nemajući snaga za izvršenje kontranapada, srpska Vrhovna komanda 26. novembra naređuje povlačenje preko Albanije i Crne Gore ka obalama Jadranskog mora. I onda ta odluka na Kosovu i Metohiji da nema predaje i kapitulacije kojom kreće čuvena albanska golgota ima i svoj zapis. Tu dramatiku dočaravaju zapisi na stranama otvorenog ratnog dnevnika artiljerijskog diviziona Timočke divizije u momentu kada je izdato naređenje da se zakopaju i unište svi topovi i ostavi samo jedan...Sve do kraja decembra 1915. godine trajalo je mukotrpno povlačenje srpske vojske i mnogobrojnih civila preko ledom okovanih albanskih planina i Crne Gore. Više od 72.000 vojnika i oficira je na tom strašnom putu nestalo, poginulo od napada arbanaških bandi ili umrlo od gladi i hladnoće.
Priča u juzejskoj postavci teče dalje kroz sačuvane albanske spomenike, medalje koje su dobijali svi vojnici koji su došli do Krfa, preživjevši golgotu. Vladao je i tifus, vojnici su te 1915. godine bili puni vaši i autor postavke pravi repliku izuma naše vojske kako bi se zaustavila epidemija trbušnog i pjegavog tifusa, dizenterije... To je bure koje nosi tu posebnu priču. Napravljeno je za dezinfekciju opreme i odjeće i oslobodi je vaši uz pomoć vodene pare.
Šta se zapravo desilo te 1915. godine. Događaji na istočnom frontu, kao i ulazak Italije u rat na strani Antante, 23. maja 1915. godine, uslovili su privremeno zatišje na srpskom frontu. Iako nije bila izložena direktnim napadima, Srbija se suočila sa još strašnijim neprijateljem, pomenutim epidemijama dizenterije i tifusa. Na poziv srpske vlade, brojne savezničke države i Međunarodni Crveni krst uputili su svoje sanitetske misije u pomoć. Ljekari i medicinsko osoblje iz Rusije, Francuske, Velike Britanije, Švajcarske, Danske, Belgije, SAD i Grčke nisu žalili ni svoje živote kako bi zaustavili epidemiju. Ipak, do maja 1915. godine, kada je epidemija počela da jenjava, razboljelo se više od 50.000 ljudi. Bolest je odnijela 35.000 vojnika, 35.000 ratnih zarobljenika i više od 100.000 civila.
Priča o srpskim herojima upotpunjena je i onom koja obuhvata neprijatelja. Izloženi su predmeti i austrougarskih i njemačkih vojnika, njihovo naoružanje i oprema. Posebnu pažnju privlači prstenje austrijskih vojnika zanimljive izrade, sa raznim grbovima, ali i propagandnim porukama poput one s ugraviranim „Rat 1914 –1915”. Vodeći nas postavkom autor ukazuje na izuzetno rijetke spomen-medalje kojima su odlikovani austrougarski vojnici, učesnici u invaziji na Beograd. Ove rijetke značke nose reljef Kalemegdana, a u pozadini se vidi i Avala i na njima piše Beograd 1915. Treća armija.
Prije tačno sto godina, otprilike na istom mjestu gdje ova postavka svjedoči o slavnim i herojskim danima, o srpskom seljaku i građaninu koji se digao da brani slobodu i otadžbinu, letjele su neprijateljske granate, a srpski vojnici su u zaklonima koji se nalaze ispod zdanja Vojnog muzeja očekivali neprijateljski pješadijski napad. Bila je to ta 1915. godina odbrane Beograda i albanske golgote. M. Njeguš