Preveo i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ
26. septembar
Treba reći da je zadnjih dana Sofija Andrejevna bila prilično mirna. Lav Nikolajevič i Čertkov se nijesu sretali i nije imala razloga da se nervira. Ali tim povodom izazvana je takva situacija da je Lav Nikolajevič, želeći da smiri Aleksandru Ljvovnu i da joj udovolji, zamolio kćerku da objesi sve slike u kabinetu na stara mjesta, koje je premjestila Sofija Andrejevna.
Tako je i urađeno, poslije čega su Lav Nikolajevič i Dušan Petrovič otišli u šetnju na konjima, a Aleksandra Ljvovna i Varvara Mihajlovna otišle kočijom u goste do sjutra kod O.K. Tolstojeve na imanje Taptikovu u blizini Tule. Ja i Šmitova smo sjedjeli u sobi. Odjednom se pojavila Sofija Andrejevna, krajnje uzbuđena i govori nam da je zapalila portret Čertkova.
– Starac hoće da me ubije. Ovih zadnjih dana ja sam bila sasvim zdrava... Ali on je naročito vratio portret Čertkova i otišao u šetnju.
Kroz minut vremena Sofija Andrejevna se opet pojavila i rekla da ona nije spalila portret Čertkova, već ga je „pripremila za spaljivanje“.
Malo kasnije, ponovo se vratila, noseći u šaci sitne komadiće njoj omrznute slike, koju je ona iscijepala.
– E, sad ću da je bacim u klozet.
Naredni događaji su se odvijali neočekivano i velikom brzinom. Ja i Marija Aleksandrovna smo iznenada čuli pucanj iz sobe Sofije Andrejevne, istina dosta slab po zvuku (Sofija Andrejevna je pucala iz „plašljivca“). Marija Aleksandrovna je potrčala u sobu Sofije Andrejevne. Sofija je objasnila uplašenoj starici da je pucala (u koga, nije joj jasno), ali „nije pogodila“, već je samo ogluvjela na jedno uvo. Zatim je Sofija Andrejevna dotrčala do nas i rekla da je „vježbala“ da puca...
Došao je i Lav Nikolajevič. Nas dvoje smo mu ispričali o svemu. I kad je on legao u svoju sobu da se odmori, iz spavaće sobe Sofije Andrejevne čuo se drugi pucanj. Dušan nam je pričao da Lav Nikolajevič nije otišao tamo da vidi šta se dešavalo, jer mu je on previjao nogu. Marija Aleksandrovna je bila u sobi Sofije Andrejevne i vidjela kako je ona „vježbala“ da puca u ormar.
Po završetku „obuke“ u pucanju, vidjevši da ne dolaze da je mole da se smiri, Sofija Andrejevna je istrčala u park. Noć se približavala, smrkavalo se i bilo je prohladno.
Već je prošlo pola sata. Dušan je prvi otišao da zamoli Sofiju Andrejevnu da se vrati u kuću. Zatekao ju je da hoda po četvorouglu starih lipovih drvoreda blizu kuće. Bila je gologlava i bez tople odjeće na sebi.
Dušanova misija nije uspjela, ona nije htjela da se vrati u kuću, niti da obuče nešto toplije.
Marija Aleksandrovna je uspjela da me nagovori da i ja pokušam.To sam uradio teška srca, jer nijesam želio da uzimam nikakvog učešća u tome i zato što mi je to ličilo na komediju, u kojoj je glavnu ulogu igrala Sofija Andrejevna. Ja nijesan znao čak ni šta da joj kažem.
Sofija Andrejevna se vratila u kuću, tek poslije toga, kad je po nju otišla pogurena, iznemogla i bolesna starica Šmitova, pomažući se svojim štapom. Vjerovatno je bilo stid od starice, a valjda joj je bilo i hladno. Ručak i večernji čaj su prošli u miru.
Poslije toga, kad su se svi razišli, ja sam ostao do kasno u noć da radim u svojoj sobi.
U međuvremenu Marija Aleksandrovna je poslala pisamce Aleksandri Ljvovnoj i obavijestila je o pucnjevima i svemu šta se dešavalo u kući, zamolivši je da ne noćiva u Taptikovu i hitno se vrati kući.
Ona je obavijestila zato što je zamolila Aleksandra Ljvovna kad je odlazila, jer se plašila da će Sofija Andrejevna da pravi scene u njenom odsustvu. Ali, evo već je dvanaest sati, Aleksandra Ljvovna nije došla i, očigledno, neće ni doći. Možda je to i dobro.
Na nesreću, pisamce M.A. Šmitove je odigralo svoju ulogu i djevojke su se vratile kući ispred zore. One su galameći uletjele kod mene u sobu, jer je samo kod mene gorela lampa. Odmah za njima se pojavila i Sofija Andrejevna, koja je uvijek lijegla da spava veoma kasno. Istog trenutka je počela svađa. Uplašena i razdražena neočekivanim povratkom kćeri, Sofija Andrejevna nije znala na koga da iskali svoj bijes, na nju ili na Varvaru Mihajlovnu, ili, koja, u suštini, nije ni za što bila kriva, na staricu M.A. Šmitovu. I njen gnjev se obrušio na svaku od njih.
(Nastaviće se)