Među jedanaest porodica, sa oko 20 članova, koje žive u najstarijoj baraci kolektivnog smještaja na Kapinom Polju, kod Nikšića, je i samohrana majka Zorica Perišić, kojoj je nedavno ukunuta i socijalna pomoć.
Porodice iz kolektivnog smještaja ostale su bez struje prije dvije godine kada se zapalila elektroinstalacija.
Perišićeva ističe da je od 64 eura materijalnog obezbjeđenja porodice mogla kupiti brašno, i jesti suva hljeba, ali da je sada gladna. Naglašava da je i žedna, jer jedino ona od svih stanara barake u nužnom smještaju nema vodu, pa je primorana da koristi česmu koja se nalazi u dvorištu barake, sa još nekoliko porodica iz okolnih objekata.
- Na Kapino Polje doselila sam se prije tri godine, jer od materijalnog obezbjeđenja porodice koje sam primala, nijesam mogla plaćati stanarinu. Sad sam ostala i bez tog primanja, a zašto ni sama ne znam. Niko mi za to nije dao pojašnjenje. Pitam se samo kako da preživim jer i sin Dejan nigdje ne radi. Noći u Nikšiću su već svježije, a ja sam bez ogrijeva. Nijesam imala ni šporet, dok mi komšija nije pozajmio. Pitam se od kojih para da ga kupim, baš kao i drva. Pokušavala sam da posredstvom Centra za socijalni rad obezbijedim makar dva metra drva, ali sam u svojim nastojanjima bila bezuspješna. Ne mogu da dođem do direktora Centra za socijalni rad, a od socijalnih radnika uvijek sam nezvanično dobijala informacije da će mi obezbijediti drva ukoliko bude pomoći od donatora. Rekli su da mogu tek tada da računam da će mi biti ustupljeno nešto hrane - priča Perišić.
Ona ističe da je zahvalna Desanki Lučić, komšinici, koja takođe preživljava od socijale.
- U stanu gdje krov prokišnjava sjedim u jakni i sa kapom na glavi. Pitam se samo da li to ima negdje na planeti u 21. vijeku. Vrata su dotrajala i rasklimana, tako da sam o eksere okačila i čaršaf, koji služi da koliko-toliko štiti od hladnog vazduha. Smrznuta, gladna i iscrpljena, molim za pomoć - kaže Perišić.
Perišić dodaje da ako je potrošačka korpa oko 650 eura, za četvoročanu porodicu sa osnovnim životnim namirnicama, kako ona može da preživi sa 60 eura, kad je to deset puta manje.
- Pomoć sam tražila i u Centru za socijalni rad, ali kažu da ima i mnogo težih slučajeva. Nemam grijanje i bojim se da ću se smrznuti kada potrošim drva koja sam sakupila - kaže ona.L.N.
Para ni za hranu, a kamoli za ljekove
Perišićeva kaže da u frižideru ima samo ono što joj poklone kompšije.
– Kada to pojedemo bez ičega dočkujemo naredne dane - kaže Perišićeva. Ona dodaje da je oboljela, te da joj socijala nije mogla potkrpiti ljekove i sredstva za higijenu.
– Često padam u malodušnost jer sam iscrpljena od nemaštine i brige, a izlaz ne vidim – kaže Perišićeva.