Piše: Dragan Koprivica
Ako se zapitamo zašto se toliko čitaju ove najtiražnije dnevne novine u Crnoj Gori, onda dolazimo do više egzotičnih zaključaka. A jedan od glavnih je što tu novinu čitaju, uglavnom, dva tipa čitalaca.
Jedan čine svi obespravljeni građani Crne Gore, svjesni u kakvoj državi živimo, u kojoj “Dan” svaki dan razotkriva malverzacije režima, a toga bar u uspravnoj Crnoj Gori ne fali. Time ove novine običnim ljudima, iz jutra u jutro, ulivaju svakodnevnu nadu da će jednom doći do smjene vlasti u Crnoj Gori, pri čemu bi nova vlast poštovala pravnu državu, koliko god to danas u Montenegru djelovalo naučno-fantastično. Građani preko razotkrivanja mahinacija na visokom nivou čuju glas pravde u Crnoj Gori, stiču svaki put novu pilulu nade, imajući svoje glasilo, kojem se obraćaju uvijek s novim optimizmom.
Drugu formacijsku grupu čine režimski čitaoci, posebno pojedinci iz vrha vlasti, majstori za finansijske malverzacije, koji svako jutro zavire u “Dan” takođe s nadom, ali drugog tipa: da vide jesu li konačno razotkriveni, uz njihove fotografije na naslovnoj stranici, ili još uvijek nije došao red na njih.
Dakle, jedni uzmu “Dan” da vide ko je razotkriven, a drugi da vide da li su razotkriveni. S takvim dvosmjernim velikim čitalačkim korpusom “Dan” svakako s punim razlogom ima veliku čitanost. Čak se i ne zna koja od ove dvije populacije nestrpljivije uzima ovu novinu svakog jutra. Pritom se svi demaskirani s razlogom nerviraju, a oni, koji još uvijek nijesu dospjeli na novinske stupce, nakon što izlistaju “Dan”, podrugljivo se osmjehuju, svjesni da su još u sjenci, uz čvrstu nadu da će tako i ostati.
Tako je za njih svaki novi dan, bez pominjanja njihovih imena u “Danu”, čist dobitak, pa mogu odahnuti bar do sledećeg jutra. I tako, iz dana u dan, u “Danu”.
A vjerovatno se naši tajkuni međusobno i zavitlavaju preko mobilnih telefona uz rečenicu: “Ima li te danas u ‘’Danu’’?” Zato režimski miljenici najbolje mogu zaspati ne uveče, nego ujutro, nakon čitanja “Dana”, pod uslovom da se ne nađu u njemu.
I na kraju, “Dan” se čita redovno, jer je njegovo uredništvo još odavno pročitalo ovu vlast kao otvorenu knjigu, zbog koje neki bivaju zatvoreni.
Ali, to nije sve. Vješti političari iz režimskih najviših krugova, pročitavši “Dan” svakog jutra, lukavo se osmjehuju govoreći u sebi: “E, gospodo iz ‘’Dana’’, kad biste vi znali ono što tek mi znamo o našim mućkama... Kakve bi tu ispale afere! I kako bi tek tada tiraž skočio! Ali ćete čak i vi dosta teško dobiti te strogo skrivane priče s izvora informacija. To zna samo najuži krug vlastodržaca u Crnoj Gori, uvjeren da se za one suštinske mahinacije nikad neće ni saznati.”
Ali, vidjećemo... Nešto je krenulo. Uostalom, da prvenstveno nije “Dana”, ne bi se, u zdravlje režimskih otužnih glasila, ni znalo da se u Crnoj Gori održavaju čestiti protesti za dobro cijele zemlje, za njenu budućnost. Da i po kiši gori svjetlo na izlazu iz našeg tunela. Tako je to u našem Montenegru, zemlji čuda i evropskih pregnuća.