Neobična predstava, više scenski dokumentarac, komad „Muškarčine” Bitef teatra i Centra E8 napunila je veliku salu KIC-a „Budo Tomović” do poslednjeg mjesta. No, iako dijalozi i konstatacije koje izvode mladi glumci Alek Surtov, Grgur Živadinović, Jovan Zdravković, Marko Panajotović, Nemanja Puvača, Nikola Pavlović, Uroš Novović i Rastko Vujisić, a koje su osmislili i potpisuju Milena Bogavac i Vojislav Arsić, govori o veoma ozbiljnim stvarima. Sve vrca od predrasuda i stereotipa koji nam sugerišu šta je muškarac. U fokusu je muškost, to jest šta se podrazumijeva pod muškošću. E, ozbiljno je to što shvatamo da ono što čini jednog muškarca muškarcem zapravo je toliko daleko od naše stvarnosti, pa takvo stanje implicira sve ono što nas zgražava svakodnevno – nasilje u porodici, ubistva supruga, partnerki, djece, alkoholizam...
Autori, potpomognuti izvođačkim timom dramatizovali su teze iz knjige „Biti muško” Stiva Bidalfa, teoretičara muškog pokreta, zatim fragmente iz štampe, televizije, štampe i interneta. U predstavi su korišćeni statistički podaci istraživanja „Mladići i maskulinitet” i materijali nastali kroz proces radionica za upotrebu drame za podsticanje kolektivnog autorstva, objasnio je Grgur Živadinović.
I, kako kaže Bidalf, današnji muškarci ne žive, oni glume uloge. Neko je stavio na lice masku zavodnika, neko velikog radnika, dobrog momka, osjećajnog muškarca... I, baš kao i žene koje trpe teror manekenskih razmjera tijela, i oni su usamljeni i često pojma nemaju gdje im se zagubio stvarni identitet.
A, naše „Muškarčine”, iako tek izašle iz tinejdžerskog doba, vrlo zrelo su primijetile da nešto ne štima.
– Sve što ste čuli na sceni mi smo donijeli na probe, i kasnije oblikovali sa Milenom Bogavac i Vojislavom Arsićem. Počevši od predrasuda i stereotipa, veoma snažan dio naše predstave. Kroz igrarije iznosimo naše intimne probleme, koje smo doživljavali tokom odrastanja, i tako dočarali publici šta znači postajati muškarac danas u Srbiji. Na kraju svi mi doživljavamo ono što bi se nazvalo katarza – iznoseći naše lične podatke, datum rođenja, događaje koji su nam obilježili djetinjstvo, bez ikakve glume, odgovarili smo na ona pitanja i dočaravali ona „predavanja” koje smo mi doživljavali dok smo rasli i postajali dječaci i mladići – objasnio je Živadinović.
Nažalost, te takve „muškarčine” danas ispunjavaju novinske stranice i televizijske priloge kao glavni akteri najstravičnijih događaja, porodičnog nasilja, ubistava. Upoređujući svoja iskustva sa stravičnim događajima iz crne hronike vrlo brzo su Grgur, Uroš, Alek, Jovan, Marko, Nemanja, Nikola i Rastko shvatili da muškarčina (sa velikim M) i muškarac nisu isto.
Ova predstava se s velikim uspjehom igra već tri i po godine na beogradskim, srpskim i regionalnim scenama. Za to vrijeme većina „glumaca” iz predstave zaista su i postali glumci, ili upisali neki od odsjeka na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. To je slučaj i sa Urošem Novovićem, koji je upravi postao brucoš na odsjeku za režiju. Sa scenom se susreo na audiciju Centra E8 upravo za projekat „Budi muško” iz kojeg su se izrodile „Muškarčine”.
- Kada smo se skupili svi ovako različiti imali smo veliku želju da napravimo nešto ozbiljnije. Željeli smo da progovorimo o svemu što nas okružuje, što vidimo svakodnevno. Strašno nas je kopkalo pitanje šta znači biti pravi muškarac, to jest zapravo šta društvo očekuje od muškaraca i šta to podrazumijeva danas u Srbiji. Da li ti je cilj da te neko potapše po ramenu i kaže `bravo majstore`, ili biti muškarac podrazumijeva nešto i mnogo više – objasnio je Novović.
Zanimljivo je da je tim ovako mladih momaka, godišta od 1990. do 1994. godine imao hrabrosti da progovori o stereotipima, pa čak i toliko daleko da su i očeve, pa i majke, stavili na tapet.
- Ništa nam nije bilo sveto. Mnogo su nam pomogli Milena i Vojislav. Oni su nam pomogli da pronađemo neke od načina kojima možemo nešto da mijenjamo. Znate, shvatili smo da naše društvo nije svjesno u šta se pretvara, ispalo je da imamo utabani put koji nam uopšte ne nudi ni karakter i ni osobenosti – kazao je on.
„Muškarčine” su za sve generacije, od 7 do 77, smatra Uroš, jer je činjenica da muškarci u našim sredinama imaju veliki problem sa usklađivanjem svoga ja i onoga što očekuje sredina od njih. Svako ko pogleda ovu predstavu može da se zagleda u sebe i vidi na čemu je, savjetuje Uroš Novović.
S.Ć.
„Kabares kabarei”Zijaha Sokolovića
U glavnoj takmičarskoj selekciji FIAT-a večeras u 21 čas na terasi KIC-a „Budo Tomović” Zijah Sokolović izvešće svoju čuvenu monodrami „Kabares kabarei”, ili „životnu komediju”, koju je poznati glumac izvodi 23 godine u produkciji „Interkultheater” iz Beča. Zijah Sokolović će danas u 12 časova biti gost Razgovora u podne koji se održavaju u Kuslevovoj kući.
U okviru segmenta Ulični teatar podgoričkoj publici predstaviće se Žarko Stanišić sa komadom „Iluzije”, na Trgu republike u 19 sati.
Poeziju u ponoć na FIAT-u čitaće neki od najistaknutijih predstavnika nove jugoslovenske pjesničke scene Tibor Hrs Pandur, Marko Pogačar, Marko Tomaš, Dragana Mladenović, Nikola Madžirov, Vladimir Đurišić.