Ni u šta se tako čvrsto ne vjeruje kao u ono što se najmanje zna!
Plavski Šaćir-beg imao je na planini Bogićevica iznad Plava najveće livade za košenje sijena. Početkom avgusta hiljadu osamsto sedamdeset i neke, skupio Šaćir-beg stotinak kosača da mu pokose livade na planini Bogićevica. Drugog avgusta iste godine sa brojnom porodicom i sa najamnicima sakupiše sijeno u naviljcima i u popodnevnim časovima već se privlače naviljci blizu pripremljenih ostožadi za slaganje sijena. Započeto je slaganje sijena na dvadesetak pripremljenih ostožadi. Odjednom pukla oluja, jak vjetar da je sve sijeno za dvadesetak minuta bilo rastureno po cijeloj planini. Sjutradan skupio Šaćir- beg porodicu, šest sinova i tri brata i pitao ih: “ Da li je to juče bio pravoslavni svetac? “ Odgovor je bio “da”. Sveti Ilija gromovnik (Ilindan) je svake godine 2. avgusta i to je hrišćanski prasrpski svetac “. Onda se Šaćir-beg obratio porodici: “ Djeco, od danas pa za sva vremena i vi ćete slaviti Ilindan kao svoj praznik. Toga dana se neće ništa raditi”. I bi tako! Danas vjernici muhamedanske vjeroispovijesti slave 2. avgust svake godine okupljajući se na platou pored gusinjskih izvora. Možda je to nostalgija za svojim precima, a možda vjekovna težnja da se prisvoji sve što je srpsko?
Evidentno je da se sve većim iseljavanjem i depopulacijom pravoslavnog stanovništva iz plavske župe žele postepeno zatrijeti tragovi prisustva srpskog naroda. Gusinjski izvori postojali su i prije nego što su nastale prve naseobine. Pa su se ti izvori najprije zvali Vrulja, a kasnije tek gusinjski izvori. Naziv Alipašini izvori smišljeno je poturen tek 60-tih godina prošlog vijeka kada su sledbenici Prizrenske lige iskoristili pogodnu klimu neprimjerenog povlađivanja komunističkih vlasti nacionalnim manjinama i njihovim separatističkim aspiracijama. Od imena spomen česme Savina voda, koju je u selu Dolja od Gusinja sagradilo lovačko društvo “ Maja karanfil “ još 1977. godine ostalo je samo “ voda “ a ona “ Savina “ je čekićem isklesano - izbrisana sa kamena.
Za “ Savino oko “ u Vasanju postavljen je natpis “ Oko skakavice “ , a Đurička rijeka sada se zove Plavska rijeka. Nazivi planinskih vrhova duž granice prema Albaniji na planinskim kartama ispisani su samo na albanskom jeziku, a zna se da ti vrhovi pripadaju Crnoj Gori.
Sve me ovo podsjeti na jednu diskusiju poslanika u Skupštini Crne Gore Ferhata Dinoše, koji reče: “Albanija je jedina zemlja na svijetu koja se graniči sama sa sobom”. Nije bilo replike?
Ovdje se radi o želji politike i političara da se postepeno zatru nazivi koji svjedoče o prisustvu pravoslavnih Srba na ovim prostorima i to upravo mijenjanjem naziva toponima i uvođenjem lokalnih, u literaturi nepoznatih imena.
Podvukli smo crtu. Nema više gradova sa predznakom Tito - Titograd, Titov Veles, Titova Korenica...nema više ni Ivangrada, ni Kardeljeva niti Rankovićevo...Ali nema više ni Nemanjine obale, nema ćirilice, nema srpskog jezika, nemamo Svetog Savu... nemamo...
I kad smo podvukli crtu, očekivali smo da će sa ostalim precrtanim imenima ostati ispod crte i ime “ Alipašinih izvora “ te da će se zvati Gusinjski izvori kao i prije 60 godina, kao Berane.
Davanjem lokalnog imena Gusinjskim izvorima u “Alipašine izvore “ poturčili ste nam i Svetog Iliju u “ Aliju Gusinjskog “ kao sveti Alija.
Srbi opraštaju ali i pamte... Vratite nam “ Gusinjske izvore “. Rako Knežević
Ali-paša bio beg
Da podsjetimo da je Ali-paša gusinjski bio beg i da je unaprijeđen u pašu od strane turskog sultana Abdul Hamida zbog zasluga u bici na Novšicu 1879. godine i pobjede nad crnogorskom vojskom. Sa boja na Novšiću donijeto je u Gusinje 220 glava crnogorskih ratnika i na ravnoj površini pored gusinjskih izvora gdje se nalazio veliki šator bega gusinjskog nabili su na koplje svih 220 glava crnogorskih, raspoređenih oko čadora begovog.
Glava najvećeg i najljepšeg Crnogorca Šuja Šćepanovića Dragovića istaknuta je ispred samog ulaza u begov šator.
Za ovaj podvig sada već Ali-paše gusinjskog čuo je Sali-beg iz Peći.
Bio je bolji od bega gusinjskog pa je potplatio vojnika ađutanta gusinjskog bega i u krevet ga ubio. Nije Ali-beg bio junak ni heroj da mu ime nosi nepresušni izvor bistre vode. Ta bistra voda gusinjskih izvora još ima zadah nedužne prolivene krvi crnogorskih ratnika.