NIKŠIĆ – Žitelji naselja Gornja Rubeža, udaljenog dva kilometra od centra grada, gotovo tri decenije suočavaju se sa velikim problemima iz oblasti infrastrukture i zaštite životne sredine. Starosjedioci tvrde da probleme koji su stari koliko i samo naselje, nikada nijesu mogli riješiti iako su, kako tvrde, nebrojeno puta apelovali na nadležne u lokalnoj upravi da im pomognu. Stoga su se problemi samo gomilali. Inače, u naselju Gornja Rubeža živi oko 400 domaćinstava.
Mještanin Slobodan Vasiljević kaže da u tom naselju njegova porodica živi vjekovima, te da mu se čini da nikada nije bilo gore i teže, nego što je to danas.
- Od vremena kada se na čelu opštine Nikšić nalazio dr Milorad Drljević, prije dvije decenije, gotovo da ništa nije urađeno u ovom naselju. Ne bi ni tada da mu Vaseljevići nijesu ujčevina. Tada su nam asfaltirali nekoliko ulica koje su takve da njima jedva može proći auto. Prije neku godinu snijeg smo ručno čistili da bi došli do kuća, jer su ulice uske pa nijedna mašina nije mogla proći da očisti namete. I kada su postavljali uličnu rasvjetu ona je urađena samo do kuća funkcionera,odnosno po protekciji kako je ko koga znao i pozvao. Drugi su još uvijek u mraku. Zaboravljeni! Najteže je zbog djece koja idu u školu. Negdje će vrat slomiti jer ne vide kuda idu, pa će onda biti muke. Slična situacija bila je i sa vodosnabdijevanjem ali već nekoliko godina ono je urednije i to je jedino sa čime se možemo pohvaliti - priča Vasiljević.
On dodaje da se sa snabdijevanjem strujom ne mogu pohvaliti jer se stubovi niskonaponske mreže „klate ko babini zubi, a ptice u njihovim šupljinama prave gnijezda”.
- Nakon nebrojeno molbi i apela nove stubove montirali su na nekoliko lokacija, ali problem nije riješen jer kabl još visi niz njih.Svi drveni stubovi su istrulili i možda je i ovo prilika da pozovemo nadleže iz Elektroprivrede da dođu u naselje i zamijene ih dok nije došlo do tragedije – poručuje Vasiljević.
Njegova supruga Darinka kaže da je u Gornje Rubeže došla prije gotovo pola vijeka i da za taj period ništa nije urađeno da bi se narodu olakšao život.
– Sami smo razbijali kamen da bi nam put prošao pored kuća. Kada su nam uvodili telefone, opet je sve to bilo o trošku mještana. Pitamo se da li i ostale investicije iz oblasti infrastrukture mi treba da isfinansiramo - kaže Vasiljevićeva.
Zora Samardžić kaže da svakodnevno strepi da li će se stub za struju koji je se nalazi iznad puta obrušiti na njenu kuću, jer je sav istrulio.
- Stub je potpuno truo. Užad ga održavaju da ne padne, ali misli da će ga prvi jači vjetar srušiti i samo Boga molim da na padne na kuću, pa da se zapalimo, ili ne daj Bože da neko nastrada prolazeći ulicom. Katastrofa! Na sve naše apele da problem bude riješen svi su ostajali gluvi. Ali takav slučaj nije kada treba platiti komunalije. Jedini posjetioci su nam inkasanti, koji su ažurni da ne može mimo toga. Od 1956. godine, kada sam se udala u porodicu Samardžić i živim u ovom naselju, ništa urađeno nije. I ovo malo puta zlatom smo mogli pokriti, pa bi nas jeftinije koštalo nego što smo crnčili i radili, ugošćavali radnike, prolaznike - kaže Samardžićeva, ističući da se nadala da će nešto dobiti od lijepe Crne Gore za koju je glasala.
- Do skoro ni vode nijesmo imali nego smo je u buradima i bidonima dopremali iz grada. Još uvijek nemamo regulisano pitanje odvoza smeća, niti u naselju ima kontejnera. Smeće pakujemo i odvozimo u gradske kontejnere. Sva nikšićka naselja se pominju i u svima je nešto urađeno, a za nas niko nije ni čuo – konstatuje Samardžićeva. L.N.
Halda ugrožava zdravlje
Prema riječima Slobodana Simovića, problemi žitelja Rubeža su brojni i veoma ih je teško razvrstati po prioritetima.
- Osim ekonomske ugroženosti žitelja, jer veliki broj njih je radio u Željezari ili Boksitima i ostao bez posla, veliki problem je i zagađenje životne sredine od Halde, koja još uvijek nije sanirana. Halda je crna ekološka tačka Nikšića, i koliko mi je poznato još unazad nekoliko godina postojale su najave za sanaciju tog prostora, ali je sve ostalo u domenu obećanja. Zbog karakteristične „ruže vjetrova” zaraza se širi cijelim naseljem. Po navodima stručnjaka koji su radili ispitivanja, na Haldi je ranije deponovan i otpad iz Brodogradilišta Bijela koji je radioaktivan. Istina je da Željezara sada radi smanjenim kapacitetom, ali se otpad na Haldi i dalje deponuje i prekopava - kaže Simović.
Zemlju uništili i oduzeli
Slobodan Vasiljević ističe da im je prilikom izgradnje Željezare oduzeto 35 rala zemlje, ali da članovi svih porodica iz Rubeža nijesu mogli dobiti zaposlenje u fabrici.
- Od nas osmoro djece, jedino sam ja dobio zaposlenje u Željezari, iako je bio dogovor da će porodice svih Rubežana kojima je oduzeta imovina imati tu mogućnost da se zaposle u ovoj fabrici. Ako do sada nijesmo uspjeli ostvariti bilo koje pravo teško da ćemo i po sada. Da možemo makar naplatit i novac koji smo dobili po osnovu tužbe, bili bi prezadovoljni. Čak i 6.500 kvadratnih metara zemlje u dolu pokraj kuće koju smo obrađivali i na kojoj je zasađen voćnjak nije za upotrebu, jer kada ustanu vode s jeseni i proljeća mazut i katran plivaju dolom. Stabla šljiva su se osušila, trava je kao spaljena, ali sud je odlučio da dobijem oštetu za 4. 670 kvadratnih metara, iako ni ostatak parcele nije za upotrebu. Niko ne haje za nas. Porez na zemlju plaćam po tarifi prve građevinske zone, dok mi je tužbom kvadrat zemlje procijenjen po 15, 5 eura, kao da se nalazimo u trećoj građevinskoj zoni ističe Vasiljević.