Književna publika u Kotoru uživala je u stihovima iz knjige „Sjećanje na more-Il ricordo del mare” Antona Sbutege, koja je u dvojezičnom izdanju Zajednice Italijana Crne Gore, uz pitke zvuke gitare Nađe Janković („Karneval u Veneciji” F. Tarege) prestavljena u palati „Grgurina” - Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru. Stihovima pjesama „Zavjet”, „Gospa od Škrpjela”, „Sjećanje na more” Dolores Fabian je otvorila poetsko veče, a autor, koji trenutno obavlja dužnost Ambasadora Crne Gore u Italiji, zaokružio pjesmama „Ocu, kapetanu Krstu” i „Prčanj”. Posjetiocima su podijeljene knjige, koje je autor kasnije, skoro sat vremena nakon promocije, strpljivo potpisivao.
Direktorka Muzeja Mileva Pejaković Vujošević, a zatim i Aleksandar Dender, predsjednik Zajednice Italijana, izrazili su zadovoljstvo i ponos Sbutegom, njihovim školskim drugom, sa kojim su zajedno, još kao kotorski gimnazijalci 1968. godine, izdavali školski list. Podsjetivši na autorova ranija djela (Istorija Crne Gore, Ljudi iz Boke, Pisma iz Rima, Ozana), Dender je istakao nostalgičnu notu Sbuteginih pjesama, nastalih u periodu dok je bio daleko od zavičaja. Pjesme su nastale u periodu od 1991. do 1996. godine, kada je autor u svojoj 41. godini emigrirao sa porodicom u Italiju, kada do izražaja dolazi njegova vezanost za zavičajnu Boku, za pretke i djetinjstvo.
Pozivajući se na riječi Kristofera Kolumba da „nije dovoljno jezikom iskazati niti rukom pisati sve ljepote mora”, profesorka Tereza Albano je naglasila da je autor znao da ispriča mnogo, zato što te ljepote poznaje od djetinjstva. Iz pera Antona Sbutege „naše more, ovih dana vrtlog smrti, kovčeg ljudi u bjekstvu” ovih dana postaje tiho i tajanstveno, čuvar drevnih gradova dom galebova i ribara, sjedište izlaska i zalaska sunca, simbol povratka antičkim mitovima.
- „Sjećanje na more” je više od zbirke pjesama, to je leteći ćilim koji nas vodi od jednog mora do drugog, od jedne zemlje do druge. Stanje uma, vrijeme sjećanja, mjesto gdje riječi postaju stvarne i nekako vječne - naglasila je Tereza Albano.
Ovakve prilike omogućavaju da se oblikuju novi, intenzivniji, intimniji odnosi prema mediteranskom prostoru, koji je toliko očigledan u svim pjesmama „plave poezije”, naglasila je ona.
- Večeras sam bio među prijateljima, školskim drugovima, kumovima, ljudima koje znam još od djetinjstva. Bio sam dirnut i uzbuđen kad je govorio moj školski drug Saša Dender, a i Tereza Albano. Takli su nostalgične crte moje poezije, vratili me u vremena djetinjstva i mladosti. Svaka generacija, od kad postoji pisana riječ, tvrdi da svijet ide nagore i da je bilo mnogo bolje kad su bili mladi, što je logično. Većina nacija ima projekciju zlatnog doba, koje zapravo nikad nije bilo idealno – to važi posebno za prostore Balkana. Tako isto i mi projektujemo prošlost, idealizujući čak vlastita iskustva iz djetinjstva i rane mladosti, koja nisu bila najidealnija, ali, srećom, imamo tu sposobnost da eliminišemo neka ružna sjećanja i zadržimo ona lijepa, u koja ponekad možemo da pobjegnemo, jer realnost nikad nije onakva kakvu bismo željeli da ona bude - kazao je Sbutega za „Dan”.
M. D. POPOVIĆ
Dnevnik sjećanja u bojama mora
„...Rođen i odrastao na moru, stvorio je poeziju koja odražava njegovu duboku kulturnu pozadinu u kojoj se klati između dva svijeta, između svoje domovine, mjesta dragih njegovom sjećanju, u poetskom pejzažu očaranom bojama i mediteranskom zvukovima, i vječnoga grada, čija veličina čini da se osjećamo malim i beznačajnim.. Autor nas vodi od urbanog pejzaža vječnog grada koji je sa „svojim palačama, crkvama i skalinadama, trgovima i fontanama, obeliscima i kolonadama” i „izvanrednim sjajem neba nad njim”, svjedok „velikih trijumfa i poraza” do ogromnog plavog prostranstva mora predstavljenog od stranice do stranice, u svim svojim nijansama i tonalitetima, nekom vrstom dnevnika sjećanja, koji čine mirisi, zvukovi, boje”, istakla je prof. Albano.