Po Dečanskoj hrisovulji iz 1330. godine i analizi preko 3.000 domaćinstava u tadašnjem dečanskom vlastelinstvu, može se jasno vidjeti da je 90 odsto imena naselja, ali i ličnih imena, bilo slovenskog, odosno srpskog porijekla, smatra Pero Radonjić
U dijelu naučne javnosti u Danilovgradu, ali i šire, pojedini istoričari povezuju rodonačelnika Bjelopavlića (Bijelog Pavla) sa Dukađinima i čak tvrde da ima i albanske krvi. Povodom toga u ovom kraju povela se velika diskusija odakle potiču takvi stavovi i koji su argumenti za takve tvrdnje. Pero Radonjić, kustos Zavijačnog muzeja u Danilovgradu, kaže da samo manipulacije o pretku Bjelopavlića mogu pokolebati neospornu činjenicu da je Bijeli Pavle bio Srbin i da je u ove krajeve došao sa Kosova i Metohije.
– Bijeli Pavle je nesumnjivo došao sa prostora današnjeg Kosova i Metohije i to u 14. vijeku. Taj podatak bio je razlog da neki istoričara Bijelom Pavlu pridodaju i nesrpske, odnosno albanske elemente. Međutim, po Dečanskoj hrisovulji iz 1330. godine i analizi preko 3.000 domaćinstava u tadašnjem dečanskom vlastelinstvu, može se jasno vidjeti da je 90 odsto imena naselja, ali iličnih imena, bilo slovenskog, odosno srpskog porijekla. Milica Grković u značajnom naučnom poduhvatu o ovom dokumentu kaže da su lična imena jedna od važnih nacionalnih obilježja i na osnovu njih se stvaraju teze o nastanku pojedinih naroda. U skladu sa time i imena iz Dečanske hrisovulje treba da pokaže koji je živalja u vrijeme njenog pisanja nastanjivao te predjele. Analize su pokazale da je na tadašnjem prostoru dečanskog vlastelinstva živjelo manje od jednog procenta albanskog stanovništva. A baš iz takvog prostora Bijeli Pavle je došao u naše krajeve – kaže Radonjić.
Naš sagovornik i pojašnjava zašto se se Bijelim Pavlom povezuju ime Dukađin. Po njegovim istraživanjima, Dukađin je bio sandžakat na Kosovu i Metohije u vrijeme turske okupacije.
– Zašto se u jednom dijelu javnosti sa Bijelim Pavlom i Bjelopavlićima povezuje ime Dukađin? Dukađinski sandžakat datira iz 1462. godine i obuhvatao je područje Peći i Đakovice na početku, a prema turskom popisu iz 1487. godine tom sandžakatu između ostalog pripadaju Skadar i Peć, ali te granice se godinama pomjeraju. Prema popisu sa kraja 16. vijeka, može se zaključiti da je u sastavu tog sandžakata pećki i đakovički okrug. Tada se on prostirao od Peći do Lješa. U Lješu je bila rezidencija sandžak-bega. U glavnom prostor Kosova i Metohije u jednom periodu se nazivao Dukađinom, pa su i naši preci govorili da su iz Dukađina. Mislim da je to jedan od razloga zašto se ime Bijelog Pavla povezuje sa Dukađinom – pojašnjava Radonjić. On dodaje da povodom ove teme ima dosta podataka koji se dovoljno ne obrađuju ili se guraju u stranu. Jedna od nedovoljno poznatih činjenica pokazuje da je i na Kosovu i Metohiji postojalo selo koje se zvalo Bjelopavlić.
– Valja istaći da se u tefteru iz 15. vijeka kao selo na Kosovu i Metohiji pominju i Bjelopavlići. To selo i dalje postoji u opštini Peć, ali se danas zove Bjelopać, odnsno prvobitni naziv je albanizovan. Interesantno je istražiti kako to da se ime Bjelopavlići u skoro isto vrijeme pojavljuje na dva udaljena prosotra. Taj podatak pominje i Petar Šobajić prilikom istraživanja o porijeklu Bjelopavlića. Nije na meni da iz navedenih podataka formiran naučne istine, ali oni koji se time bave ove podatke ne mogu da zaobiđu i moraju da ih uključe u svoja istraživanja, kako bi naredne generacije u Bjelopavlićima dobro znale odakle im je došao predak i kojem je narodu pripadao – zaključuje Radonjić.
Dukađini vijek nakon Pavla
Da Bijeli Pavle nema veze sa Dukađinima smatra i Miljan Stanišić, publicista i bjelopavlićki hroničar. U tekstovima objavljenim u Crnoj Gori on je više puta demantovao taj podatak.
– Oblast iz koje je Bijeli Pavle došao među svoje etničke srodnike Srbe Lužane vezana je za Metohiju i prostore između Peći i Prizrena, koje se tada zvalo Hvosno, a nikako za Dukađin, koji je mnogo kasniji pojam. Kosovo i Metohija su vjekovima bili skoro u potpunosti oblast naseljena Srbima, što pokazuje Dečanska hrisovulja iz 1330. godine. Dovođenje Bijelog Pavla u bilo kakav kontekst sa Dukađinom (izvjesnim Lekom) je u potpunosti neutemeljeno i bez osnova. Plemensko ime Dukađina istraživači smještaju u vremenski okvir 15. vijeka, što čini disproporciju u odnosu na Bijelog Pavla čitav vijek. Istorijski su poznata dvojica Leka iz Dukađina, i to Leka Zekarije (u pjesmi se pominje kao Leka Kapetan) i Leka Dukađin. Leka Zakarije je bio vlastelin, a njegovi dvori su bili u Danju, na putu od Skadra prema Prizrenu. Poginuo je tako što ga je ubio njegov vazal 1444. godine. Drugi je Leka Dukađin. On se u drugoj polovini 15. vijeka pročuo u herojskoj borbi protiv Turaka. Kratko vrijeme je bio protiv Skenderbega, a onda njegov veliki saveznik u borbi Turaka. Poslije smrti Skenderbega u Lješu taj dio Albanije i šire potpada potpuno pod tursku vlast, koja vrši islamizaciju tih prostora. Leka potom bježi za Italiju, a kasnije se vraća. Dakle, ni vremenska, niti bilo koja druga osnova ne može vezati Bijelog Pavla za Dukađince – kategoričan je Stanišić.
I.M.