PREVEO SA RUSKOG I PRIREDIO: VOJIN PERUNIČIĆ
Još prije odlaska Markova iz Sibira i Sokolov je razmišljao o odlasku u inostranstvo.
U dnevniku njegove žene piše: 9.maj 1918.godine: „ U poslednje vrijeme je Borja postao uznemiren i nervozan. Stvarno mu je loše. Maštamo da idemo u inostranstvo, pitanje je hoće li nam se želja ispuniti. Bog će dati i hvala mu“. Tada Solovjev nije uspio da ode van granica zemlje. Ostao je u Sibiru.
Čitav svijet je znao šta se tada dešavalo u Sibiru. Tamo su ruski oficiri hrabro i požrtvovano prolivali svoju krv za opstanak i čast svoje domovine.
A Solovjev?
U dnevniku njegove supruge piše: 13.avgust 1918.godine: „ Sve oficire odvode, pa se bojim da i Borju ne povedu, a i on se plaši toga.
28.septembar iste godine: „ Kad će Borja već jednom doći, strašno sam se zabrinula za njega. Jadan on, mnogo mu je teško... Mogu ga odvesti da ratuje, a on se boji svega toga“.
Tada je Solovjev vodio veoma čudan život. On se kretao svuda po slobodnoj boljševičkoj teritoriji od Simbirska do Vladivostoka, a ponekad se zadržavao i u Toboljsku.
Dešavalo se da nema novca , ali kad ga je imao trošio ga je nemilice.
On je pojurio u Toboljsk onog istog dana kad su careva djeca prošla kroz Tjumen. Tamo je vidio Anu Romanovu i saznao od nje gdje se nalazi dio nakita carske porodice u tom gradu, koji su ostavljeni tamo. Kasnije je on prodao privezak od brilijanta miljenici atamana Semjonova za 50.000 rubalja.
Kad su vojne vlasti izvršile pretres kod njega u Vladivostoku, našle su dva novčana čeka ispisana na engleskom jeziku. Nepoznato lice dalo je nalog da Rusko-azijska banka isplati po „ najboljem kursu“ , lično Solovjevu, 15.000 rubalja , kao i njegovoj ženi 5.000 rubalja.
Ja sam pitao Solovjeva ko mu je dao te čekove i zašto. On mi je rekao da mu ih je dao nepoznati čovjek , sa kojim se on sreo prvi put u vozu i on se zvao „Gans Van der Dur“.
Ima period života Solovjeva o kojem smo saznali vrlo malo.
Svjedok Meljnik izjavljuje: „ Krajem septembra 1918.godine ( po starom kalendaru) NN oficir je došao kod mene u Toboljsk, a u tom vremenu se pojavio i Solovjev , kojega sam do tada vidio samo jednom u prolazu na uluci. Ja sam zamolio NN oficira da sazna zbog čega je Solovjev ovdje i zašto nije mobilizovan. Na prvo pitanje Solovjev je odgovorio neodređeno, a zatim rekao da pokušava da izbjegne vojnu službu, tako što krije svoje zvanje oficira. Zamolio sa NN oficira da ga u stopu prati. Kroz dva ili tri dana obavijestio me je da je bio kod Solovjeva u hotelskoj sobi i da su kod njega bila tri nepoznata čovjeka. Tim neznancima Solovjev je pretstavio NN oficira kao svog prijatelja. Sumnjiv izgled tih ljudi i poseban naglasak u govoru kod jednog od njih natjerali su NN oficira da bude oprezan. Mnogo su pili, ali je NN oficir bio odmjeren i pažljivo ih je slušao. Kad su bili u dosta pripitom stanju, dok je NN oficir razgovarao sa Solovjevim, čuo je nekakav čudan razgovor među onom trojicom. Pričali su o nekakvoj pripremi i nekakvim putovanjima, ali , primijetivši da su skrenuli pažnju NN oficiru na sebe, odmah su prekinuli razgovor. Pred odlazak NN oficira , Solovjev ga je posavjetovao da odmah otputuje, jer je prilično opasno u Toboljsku. Kad sam pitao NN oficira u prisustvu Solovjeva da mi objasni , zašto smatraju da je boravak ovdje opasan, Solovjev se pravio da o tome ništa ne zna. Mi nijesmo obratili dužnu pažnju na sve to, ali kroz pet-šest dana u toboljskom zatvoru je, u kojem je bilo više od 2000 crvenoarmejaca i oko 30 crvenih oficira, buknuo ustanak i zamalo grad nije pao, jer je u garnizonu bilo svega 120 bajoneta.
Slični napadi boljševika su se desili istovremeno i u drugim gradovima. Dan ili dva prije ustanka poručnik Solovjev je nestao iz grada. Njegovi prijatelji, koji su na osnovu sakupljenih informacija imali vezu sa nekakvim švedskim poslanstvom, takođe su nestali. Tu grupicu su sačinjavali Njemci ( samo jedan je bio Šveđanin, ali nije znao švedski jezik, već je govorio samo njemački).
Još prije dolaska Solovjeva u Toboljsk, čuo sam od mnogih ljudi da mu je sveštenik Vasiljev, koji je bio u zavadi sa Solovjevim, prijetio da će ga strpati u zatvor, jer je njemački špijun“.
(Nastaviće se)