U prepunom Delfi kafeu u Studentskom kulturnom centru predstavljen je prozni testament naše velike književnice Svetlane Velmar-Janković „Prozraci 2” koji je priredio Žarko Rošulj.
O nastavku „Prozraka” – sjećanja Svetlane Velmar-Janković – koji su prvi put objavljeni 2003. godine i od tada privlače pažnju čitalaca, govorili su vidno ganuti pisac Aleksandar Gatalica, priređivač Žarko Rošulj i urednik Dejan Mihailović.
Nastavak prve knjige „Prozraka” Svetlane Velmar-Janković rasvjetljava odiseju njene porodice kroz prilike i neprilike novog, socijalističkog režima gdje nije bilo mjesta za pripadnike poražene i omražene građanske klase.
Žarko Rošulj je uz uspomene Svetlane Velmar-Janković na svog oca Vladimira i porodicu priključio i dokumenta, fotografije i pisma iz porodične arhive. Dejan Mihailović je podsjetio da je saradnja ,,Lagune” i Svetlane Velmar-Janković počela prije nekoliko godina i da je sama književnica željela da ona počne sa „Dorćolom” i „Prozracima” koje je smatrala svojim najboljim djelima.
Aleksandar Gatalica je sa mnogo ljubavi i poštovanja govorio o Svetlani Velmar-Janković koju je upoznao početkom devedesetih i otkrio da „dijele” rođendan 1. februara. On je ocijenio da su „Prozraci 2” prozni uzorak njenog stila, mišljenja, riječi, duha i da će sa njima njeno književno nasleđe nastaviti da živi. „Prozraci 2” su autohtona vrsta poetske proze koja odgovara samo Svetlani, rekao je Gatalica. Oni su hibridni žanr Svetlane Velmar-Janković koja je bila najveća, najpitomija zaštitnica svoje građanske klase. Gatalica je rekao i da Svetlana Velmar-Janković nije napisala mnogo od „Prozraka 2” jer je posljednje godine života potrošila na „Kapije Beograda” ali je ono što je priređeno kako njen tako i poetski testament njenog oca, poznatog pisca Vladimira Velmar-Jankovića. Kao njemu najbitniji, najljepši ili najzanimljiviji dio izdvojio je poglavlja „Prozraka 2” koja se bave 1951, 1952. i 1953. godinom kada je nastao nukleus moderne književnosti čijim se naslednikom i sam smatra.
Žarko Rošulj je pročitao esej o genezi „Prozraka” koji su počeli kao priča o djetinjstvu za ediciju antologije moderne književnosti koju je Svetozar Koljević planirao da priredi za sarajevsku Svjetlost početkom devedesetih. Ta edicija je nestala tokom rata u Bosni da bi potom novinar Miša Jevtić iz razgovora koje je 1992. imao sa Svetlanom Velmar-Janković za drugi program Radio Beograda napisao knjigu „Lagum Svetlane Velmar-Janković”. To je bio početak „Prozraka” koji su potom objavljeni u ,,Stubovima kulture” 2003. i od tada su mnogi čitaoci tražili od autorke njihov nastavak, a Rošulj je posebno izdvojio jednog – filmskog kritičara Vuka Pavlovića, koji je kao poslednju želju od Svetlane Velmar-Janković i Žarka Rošulja zatražio nastavak „Prozraka”. Rukopis je Rošulj odnio na Pavlovićev grob. Plan Svetlane Velmar-Janković bio je da se po izlasku iz bolnice posveti „Prozracima 2” čije je „dvije trećine” već imala završene ali ju je u tome spriječila smrt. Rošulj se potom, na nagovor Lagune, prihvatio zadatka da rukopis „Prozraka 2“ upotpuni dokumentima, fotografijama i pismima iz porodične arhive koje je našao u koferu na tavanu porodične kuće Velmar-Janković.
A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.