Da Podgorica nikada ne spava uvjerili smo se u noći između petka i subote, kada su ulice glavnog grada, na prelazu iz 28. u 29. avgust, bile prepune automobila i mladića i djevojaka koji su se vraćali iz noćnog provoda. Da bi sve proteklo u naboljem redu i da vozači i saputnici stignu bezbjedno do svojih kuća, brinu se ekipe podgoričke saobraćajne policije raspoređene u svim djelovima grada. U saobraćajnoj patroli koja je bila naš domaćin, kao i u više navrata u isto vrijeme, bili su policajci Vladan Radović i Željko Rakočević spremni za još jednu burnu podgoričku noć.
Zborno mjesto je bilo preko puta kafića „Buda bar”, kod stare kasarne „Morača”, u 23 časa, a zatim smo krenuli u obilazak grada.
– Kolega Rakočević i ja zajedno smo u patroli skoro dvije godine i nagledali smo se raznih situacija. Bilo je i komičnih, ali i onih drugih, veoma neprijatnih – priča Vladan Radović, dok se patrolnim vozilom krećemo ka Marezi, gdje je naše prvo odredište.
Naši domaćini kažu da u dane vikenda, u ranijim večernjim satima obično kontrolišu periferiju grada i tamošnje lokalne kafane, dok je centar grada pod posebnom lupom, poslije ponoći.
Na putu ka Marezi, Radović i Rakočević kontrolisali su vozila iz oba putna pravca, a nekoliko vozača je podvrgnuto alkotestiranju. Međutim, alkotest je pokazao da nemaju alkohola u krvi, pa su oni, uz pozdrav „srećan put”, nastavili vožnju.
– Kad krenemo sa poslom obično podijelimo zadatke, Rakočević zaustavlja vozila, a ja vršim alkotestiranja. Međutim, kada je frekventnost saobraćaja veća, onda obojica zaustavljamo i kontrolišemo vozila, da se ne bi stvarale gužve – priča Radović.
U tom momentu, negdje oko 23.30 časova, Rakočević zaustavlja vozilo „fijat bravo”, podgoričkih registarskih oznaka, a vozač T.R., prilikom izlaska iz vozila odaje utisak osobe koja je pod dejstvom alkohola. U početku pokušava da izbjegne alkotestiranje, ali na kraju pristaje, pa aparat pokazuje 1,48 promila alkohola u krvi. Radović mu objašnjava da mora da pođe sa njima u Centar bezbjednosti kako bi prespavao u betonjerci i otrijeznio se... I tada počinju muke za dvojicu policijskih službenika, jer T.R. prvo odbija da krene sa njima, a zatim ne želi da im preda ključeve od svog vozila, kako bi ga sklonili sa puta, da ne ometa saobraćaj. Nakon više od 20 minuta neprimjerenog ponašanja, uz kulturna i strpljiva objašnjenja policajaca, pijani vozač pristaje da uđe u policijsko vozilo i krene sa njima. Tokom vožnje, T.R. objašnjava kako ne želi da sarađuje sa policijom, ne priznaje rezultat alkotestiranja i neće potpisati nijedan papir koji mu budu ponudili. Po dolasku u prostorije Centra bezbjednosti, policajci Radović i Rakočević objašnjavaju T.R. koja su njegova prava i sačinjavaju službenu zabilješku o tome da je alkotestiran i da je bio u pijanom stanju. Sve to traje nekih pola sata, a T.R. uporno ponavlja da mu se sve namješta, da on nije kriv, a policajcima odbija i da saopšti adresu stanovanja, kako ne bi mogli da sačine zabilješku sa svim podacima. Međutim, nakon dodatnih provjera i saradnje sa ostalim policijskim službama, policajci saznaju adresu stanovanja i kompletiraju zabilješku i prekršajni nalog, ali tada nastaje novi problem, jer T.R. ne želi to da potpiše. Njemu je tada predočeno da moraju da ga vode u Hitnu pomoć, kako bi mu izvadili krv, da se na osnovu toga utvrde promili alkohola u krvi. Po dolasku u Hitnu T.R prvo odbija da da krv, a nakon 15 minuta se ipak predomislio. Kada je sve to obavljeno, T.R., koji je u međuvremenu shvatio da će ipak morati da prespava u betonjerci, počinje da mijenja ponašanje, pa sve okreće na šalu. Radović i Rakočević, oko 1.15 časova, predaju T.R. službeniku u Dežurnoj službi koji ga odvodi u betonjerku na triježnjenje. Dok ga odvode na triježnjenje T.R. poručuje da ga slučajno ne bude prije 10 sati, dok se dobro ne naspava.
– Kao što ste se i sami uvjerili ima raznih vozača, a ovaj slučaj je bio jedan od težih u poslednjih godinu dana. U svakoj smjeni se suočavamo sa raznim izazovima i mali broj ljudi bi nam povjerovao kroz šta sve tokom noći prolazimo na ulici – kaže Rakočević.
Sledeća destinacija bila je kod „Auto Zete”, na putnom pravcu prema Zagoriču, gdje je kontrolisano 15 vozila, a sve je bilo u najboljem redu, pa je ekipa promijenila lokaciju – u Ulicu Marka Miljanova.
– Imali smo nedavno slučaj kada smo zaustavljali vozača koji je najprije usporio, ali kad nam se približio dodao je gas i pobjegao u bočnu ulicu. Kako je naglo smotao, preko instrumental table mu je ispao mobilni telefon, pokupili smo ga i sklopili i tako otkrili identitet vlasnika, koji se ujutro prijavio. Odležao je 12 sati u prostoriji za zadržavanje jer nije stao kad smo ga zaustavili, oduzeta mu je vozačka i sačinjena je službena zabilješka – priča Radović.
Naši domaćini kažu da alkotest ne može da se prevari niti oni mogu nekoga da prikriju jer aparat sve fabrički pamti i na kraju smjene sve mora da se poklopi sa brojem prijava koje su podnesene.
Oko 3 sata pred zoru, patrola mijenja lokaciju i prelazi preko puta hotela „Nikić”, kod mosta braće Zlatičanin. Samo što smo stigli na pomenutu lokaciju, saobraćajci zaustavljaju vozilo u kojem se nalaze stariji muškarac i žena. Po izlasku iz automobila primjetno je da je vozač T.B., u vidno alkoholisanom stanju. Kada mu je dat alkotest on namjerno duva u sebe, kako aparat ne bi učitao koliko je pijan. Nakon što je više puta ponovio tu radnju, policajci ga upozoravaju da će mu napisati prijavu da je odbio alkotestiranje, jer je očigledno da ne želi da se podvrgne alkotestu. T.B. odbija da ponovo duva u alkotest, pa su policajci prinuđeni da pozovu komandira da dođe na lice mjesta. Pošto je vozač i u prisustvu komandira uradio istu stvar, patrola konstatuje da on odbija alkotestiranje i saopštava da treba da pođe sa njima u prostorije CB-a, gdje će biti zadržan na triježnjenju. Kada je vidio da je vrag odnio šalu, T.B. svu krivicu svaljuje na ženu koja je bila sa njima, jer da nju nije slušao „davno bi bio kući i ne bi morao da prespava u betonjerci”.
Nakon što su obavili neophodnu papirologiju, T.B. je, oko 4 časa, predat dežurnoj službi koja ga je sprovela u prostorije za triježnjenje, a Vladan Radović i Željko Rakočević nastavili su patroliranje do jutarnjih časova.
Za ovu noć, koja je bila, kako kažu naši domaćini, jedna od burnijih, prešli smo pedesetak kilometara, koliko prosječno noćna patrola sastavi u toku dežurstva. I što je najvažnije, uvjerili smo se da saobraćajni policijaci imaju mnogo posla, strpljenja za sve one koje legitimišu i da nakon završene smjene, dobiju po jednu sijedu više.
Dražen Živković
foto: Radoje Živković
Uhvatili pijanog biciklistu
Kažu i da su imali slučaj da su zaustavili biciklistu kojeg su alkotestirali i utvrđeno je da ima 1,75 promila alkohola u krvi.
-Biciklista se kretao suprotnom trakom, nije držao pravac, pa sam ga zaustavio. Počeo je da se raspravlja zašto ga zaustavljam kad nije u autu. Bio je vaoma drzak i rekao sam mu da mora da se podvrgne alkotestiranju. Prvo je odbijao, ali je na kraju pristao, a aparat je pokazao 1,75 promila alkohola u krvi. Poveli smo ga u betonjerku, jer podliježe sankcijama kao da je vozio automobil, a bicikl smo ostavili kod stražara u jednom preduzeću ispred čijih kapija se sve to dešavalo – priča Radović.
Nova vozila i oprema
Prisutnost policajaca i alkotestiranje dovelo je do toga da je smanjen broj saobraćajnih udesa sa smrtnim posledicama što je osnovni dio posla saobraćajne policije.
– Dobili smo nova patrolna vozila i neophodnu opremu za lakši i efikasniji rad. Dobili smo nove alometre, koji memorišu sva alokotestiranja, koja su se pokazala pouzdanim – naglašava Radović.
Test pokazao 3,05 promila
Radović kaže da je on u službi zabilježio najviše 3,05 promila alkohola u krvi.
– On nije bio agresivan, ali ima onih koji su agresivni na 0,30 promila. Sve to zavisi od slučaja do slučaja – navodi on.
Pojašnjava da imaju neprijatnosti na ulici, ali da su sankcije za to veće, pa se rjeđe dešava da budu na meti drskog ponašanja.