22. novembra 1918. godine N.N. oficir, na svoju inicijativu, prijavio se u Jekaterinburg kod mog prethodnika, člana suda Sergejeva i dao mu sledeću izjavu: „Kad sam saznao da Vi vodite istragu o ubistvu cara Nikolaja Aleksandroviča i članova njegove porodice, ja sam odlučio da Vam se javim i ispričam sledeće činjenice. Kao oficir puka, koji je bio pod komandom carice Aleksandre Fjodorovne, ja i još neki oficiri, koji su bili odani carskoj porodici, postavili smo sebi za cilj da pružimo najveću moguću pomoć uhapšenom caru i njegovoj porodici. Cijelu prošlu zimu sam proveo u Tjumenu, gdje sam upoznao Borisa Nikolajeviča Solovjeva, koji je bio oženjen sa kćerkom čuvenog Grigorija Rasputina. Solovjev je nekako saznao za moj dolazak u Tjumen i odmah mi saopštio da je on zadužen za organizaciju, koja ima za cilj svoga rada da čuva interese uhapšene carske porodice u Toboljsku, tako što će stalno pratiti uslove života cara, carice i njihove djece, što će voditi računa o snabdijevanju porodice raznim stvarima i namirnicama, koje se odnose na poboljšanje ishrane i smještaja i na kraju da preduzme mjere za odstranjivanje ljudi, koji štete ostvarenju cilja. Prema riječima Solovjeva, svi koji su saglasni sa ciljevima i zadacima navedene organizacije, moraju se javiti njemu, prije nego što pokušaju da pruže pomoć carskoj porodici u nekom obliku, u suprotnom, tako mi je govorio Solovjev, on će staviti `veto` na takve odluke i radnje lica, koja to rade bez njegovog znanja. Stavljajući `veto` Solovjev je istovremeno te neposlušne predavao sovjetskim vlastima, tako je jednom prilikom predao boljševicima dva gardijska konjička oficira i jednu damu. Imena i prezimena tih ljudi nijesam saznao, a ove činjenice iznosim na osnovu priče Solovjeva“.
Iako kasno, N.N. oficir je uspio da se oslobodi Solovjeva i njegovog pritiska i nadzora. On nije došao odmah kod sudije Sergejeva. Sve loše što je preživio u Tjumenu pričao je nekim drugim ljudima.
U maju 1918. godine u Toboljsk je stigao oficir Meljnik. On je bio oženjen Tatjanom, kćerkom doktora Botkina. N.N. oficir se upoznao sa mladim bračnim parom Meljnik i on im je mnogo šta ispričao.
Meljnik izjavljuje: „O tome šta je radio Solovjev u Tjumenu čuo sam mnogo od N.N. oficira, kojega je poslala petrogradska organizacija u Toboljsk, no on je bio prisiljen da ostane tu u Tjumenu više od četiri mjeseca, gdje je tada bio i Solovjev. Samo je jednom Solovjev dozvolio N.N. oficiru da ode u Toboljsk na jedan dan, a to se desilo istog dana, kada je carska porodica odvezena iz Toboljska u Jekaterinburg pod pratnjom boljševika. Na moje pitanje zašto je N.N. oficir slušao tako slijepo Solovjeva, N.N. oficir mi je rekao da mu je Solovjev ispričao kako je predao dva oficira vojnim vlastima u Tjumenu, zato što su oni išli u Toboljsk bez njegove dozvole, sa čime je Solovjev morao lično biti upoznat. Solovjev je rekao N.N. oficiru da će sve oficire koji putuju u Toboljsk bez njegovog odobrenja, predati vlastima“.
Pukovnik Botkin, brat doktora Botkina, izjavljuje: „N.N. oficir mi je pričao da su dolazili oficiri iz raznih organizovanih udruženja kod Solovjeva u Tjumen i predavali mu novac za gore navedenu namjenu, jer Solovjev nije dozvoljavao tim oficirima da prođu u Toboljsk, a dobijeni novac je zadržavao za sebe. Te oficire, koji su pokušavali da prođu u Toboljsk bez njegovog odobrenja, Solovjev je predavao boljševicima“.
On je dozvolio N.N. oficiru da ode u Toboljsk samo jedan dan. Karakteristično je da je to bio dan kad je Jakovljev odvodio cara. N.N. oficir se sreo sa njima na putu.
Vidjeli smo da je carica računala na Tjumen kao na glavnu bazu, u kojoj „dobri ruski čovjek“ vrši svoje pripreme za spasavanje porodice. No, ona je povezivala i objedinjavala u jednu cjelinu i Tjumen, u kojem je bio Solovjev, i Omsk, odakle je došao Demjanov.
Bez imalo dvoumljenja, i Solovjev i Demjanov su bili povezani i radili na zajedničkom zadatku.
Ali uloga Demjanova je bila dopunska, on je pomagao Jakovljevu da sprovede cara, što je i bio glavni cilj.
Jesu li bili povezani Jakovljev i Solovjev?
Car nije znao ranije da će ga odvesti iz Toboljska. On to nije ni želio. Baš niko ništa nije zanao o tome u Toboljsku. Ali, Solovjev je znao za sve to prije pune dvije sedmice. 12. aprila 1918. godine (po novom kalendaru) on upisuje u svoj dnevnik predstojeće premještanje porodice iz Toboljska.
(Nastaviće se)
PREVEO SA RUSKOG I PRIREDIO:
VOJIN PERUNIČIĆ