Nakon pomitenja s papom, Fridrih Barbarosa, sa krunom rimskog cara, kreće u Treći krstaški rat 1189. godine. U ovom pohudu učestvuju i Francuzi pod vođstvom Filipa Avgusta i Englezi pod vođstvom Ričarda Lavljeg Srca.
Kretali su se pomorskim putem, dok je njemački car Barbarosa krenuo kopnenim putem kroz Mađarsku u Srbiju. Kroz Beograd prolazi 190.000 ratnika. Fridrih Barbarosa ostavlja Beograd u ruševinama, skoro sravnjenog sa zemljom. Koliko je grad stradao vidimo u zapisu arapskog kartografa i biografa Idrizija.
Hroničari nas obavještavaju da se Fridrih Barbarosa zaustavio u Nišu 1189. godine. Krstaše je srdačno dočekao srpski vladar Stefan Nemanja, a predanje govori da se o Barbarosinom zdravlju lično brinuo Rastko, kasnije Sveti Sava. Izliječio ga je, pa je Barbarosa mogao da nastavi svoj pohod... Ipak, Barbarosa je tragično završio, udavivši se u potoku riječice Sale, 1190. godine, u Kirikiji...
Srpska vladavina Beogradom počinje 1284. godine, kada srpski kralj Dragutin, kao zet i vazal mađarskog kralja Vladislava IV, dobija na upravu Mačvu i Beograd. To je bio period intenzivnog naseljavanja Srba na tom području, i jačanja uticaja Srpske pravoslavne crkve. U Beogradu Milutin posjeduje dvor. Novosagrađena Saborna crkva bila je oličenje snage i bogatstva mlade srpske države. Nakon Dragutina, Beogradom vlada njegov brat Milutin, ali kratko, jer grad 1319. godine ponovo osvajaju i do temelja ruše Mađari.
Porušeni i opustošeni grad postaje pogranična baza ugarskom odupiranju širenja srpske države sa juga. Srpska država je za Mađare predstavljala nužno zlo na jugu, pogodan štit za osvajače, ali i neugodnog slovenskog komšiju, uz to i pravoslavnog, spremnog da se proširi, što za Mađare svakako nije bilo poželjno.
Decenijama kasnije, Mađari predaju grad despotu Stefanu Lazareviću, koji ga obnavlja. Stefan je Beogradom vladao od 1403. do 1427. godine. To je vrijeme procvata grada. Beograd je ne samo prestonica srpske države, već i najvažniji privredni, kulturni i vjerski centar.
Grade se Mitropolitska crkva, nova tvrđava – citadela, despotov dvorac, bolnica, biblioteka... Dolaze umni i bogati ljudi koji doprinose prosperitetu grada. Pretpostavlja se da je Beograd mogao imati od 40 do50 hiljada žitelja. Naslednik Stefana Lazarevića, despot Đurađ Branković bio je prinuđen da grad vrati Mađarima, a on, po ugledu na Beograd, podiže smederevsku tvrđavu. U vrijeme stogodišnje ugraske vladavine izmijenjena je cjelokupna struktura stanovništva, i izgled grada, koji počinje naglo da stagnira. Potisnuto srpsko stanovništvo živjelo je u predgrađu. Ugarski kralj Sigmund sve više naseljava mađarsko stanovništvo i širi uticaj katoličke crkve. U takvom stanju Beograd dočekuje 15. vijek, kada na istorijskoj sceni stupaju Turci, nova osvajačka sila. Na Zapadu Beograd dobija funkciju „Bedem hrišćanstva“...
Ono što je za Istanbul Bosfor, to je za Beograd njegovo Ušće, drevno i mistično. Mnogi su pisali istoriju Beograda, neki perom, neki mačem, a najvredniji zapisi izgoreli su u nacističkom bombardovanju u kom je stradala i biblioteka grada. Čime Beograd liči na nesrećnu Aleksandriju.
Beograđani, koji se sjećaju nacističkog bombardovanja svoga grada 1941. godine, i danas zaziru od preciznih planova za budućnost kojima su sklone germanske države. Mnogi kažu da je Beograd najljepša riječ iskovana na slovenskom-srpskom jeziku. Britanska enciklopedija gradova bilježi da je Beograd grad oko kojeg je vođeno najviše bitaka, čak 114, ali Beograd je i grad sa najviše simboličnih imena: Brijeg borbe i slave, Brijeg za razmišljanje, Kuća ratova, Misir Rumelije, Kuća slobode, Vrata Istoka, Kapija Zapada, Bedem hrišćanstva. Valjda je samo ime grada uvijek bilo tijesno za opis njegove istorije...
Despot Stefan Lazarević dobija Beograd od Ugarskog cara Zigmunda, iako je na vazalnom odnosu sa Turcima. Poštovan je u hrišćanskom svijetu. Utvrđivanjem Beograda, gradnjom dvora, naseljavanjem i ekonomskim jačanjem grada, čini pogodan bastion za nadiranje Turaka. Kao vazal Turske, ali i Ugarske, Stefan predstavlja i snažnog predstavnika, mogućeg saveznika, poštovanog državnika. Tako je Beograd stavljen pod srpsku upravu, a po prvi put postao je prestoni grad ovog naciona.
Malo istorijskih spisa zaobilazi taj istorijski period. Upravo zbog naglog procvata trgovine, zanata i svih privilegija koje je Beogradu, kao gradu, pružio Stefan Lazarević. Po prvi put se promovišu prava koja grad svrstavaju u pogodne za život i trgovinu.(Nastaviće se)
Piše: Veselin Lazarević