PREVEO SA RUSKOG I PRIREDIO: VOJIN PERUNIČIĆ
16.avgust 1918.godine: „ Oh, kako bih voljela da vidim Varju. Sada shvatam da mi nije niko bliži od nje. Večeras nemam gdje da spavam, a Borja me ne zove, jer mu je neprijatno što me je ošamario. A zar bi Varja tako nešto uradila? Naravno, nikada! Iako bi joj bilo tijesno, ona bi me pozvala“.
19.avgust iste godine: „ Čini mi se da nećemo živjeti dugo zajedno, razvešćemo se“.
28.avgust iste godine: „ Ne slažemo se ni u čemu, a on to i ne želi“.
2.septembar iste godine: „ Danas sam naljutila Borju i on se razljutio tako, kao nikad do sad. Tjerao me je iz kuće i nazvao glupačom i ološem“.
8.oktobar iste godine: „ Kako vidim, Borju je stid od mene, u stvari ne od mene, nego od moje porodice i plaši se da mu šta ne kažu“.
18.oktobar iste godine: „ Veoma mi je loše i osjećam neizmjernu tugu. Imala bih šta da napišem u dnevnik, ali, čini mi se da mi je jastuk jedini vjerni prijatelj sa kim mogu da razgovaram. Samo se bojim razvoda“.
25.novembar iste godine: „ Oh, kako bih voljela da imam bliskog prijatelja. Borja je ponekad tako grub i drzak da se ne može opisati i ja tada pokazujem otvorenu mržnju prema njemu. Tada bih poželjela da zagrlim nekog drugog i da zaboravim na tugu“.
2.decembar iste godine: „ Mnogo bih voljela da vidim Varju... Zašto se ja i Borja svađamo? On me često šamara. Čak ponekad i suviše jako. Ne mogu više da podnosim uvrede“.
13.aprila 1918.godine i Solovjev je zapisao u svom dnevniku: „ Da bih nastavio da živim sa njom, ona bi morala da ima bar lijepo tijelo, sa čime se ne može pohvaliti moja supruga, što znači da mi ona nije potrebna samo za seksualno zadovoljenje, jer postoji nešto i mnogo bolje i puno ljepše“.
Ovako je Matrena Solovjeva završila svoj dnevnik za 1918.godinu: „ Moj dragi otac nije bez razloga govorio: „ Moja Matrena, ti si mi zle sreće“. To je i istina i vidim da se bukvalno ostvaruje sve šta je on govorio. Još ću mnogo da propatim, ali se treba Bogu moliti i ne treba se previše žaliti, jer , naravno , imam i lijepih trenutaka u mom životu, iako su oni rijetki. Borja se pokazao ne onakav kakvog sam ja zamišljala i baš zahvaljujući tome on me je i upropastio“.
Poručnik Loginov, koji je pratio Solovjeva i živio u zajedničkom stanu sa bračnim parom Solovjev u Vladivostoku, dao je ovakvu izjavu: „ Matrena Solovjeva nije voljela svoga muža sve do same smrti svoga oca i kako je ona pričala, kod nje se dogodio neočekivani preokret. Ona je neobrazovana, zaostala, previše zbunjena i bezvoljna. On manipuliše sa njom kako želi. Tuče je. On nju hipnotiše. U njegovom prisustvu ona ne može ništa da kaže što on ne želi. Ja i moja žena smo bili prisutni kad ju je uspavljivao na Ruskom Ostrvu. Vidjeli smo tu scenu uspavljivanja. Pospanost je bila nenormalna, odjeća je bila u neredu, usta su joj bila neprirodno otvorena, imala je znojenje i grčeve. Histerično se smijala i vrištala... Pod hipnozom je vidjela voz, koji se prevrće i pada u provaliju, a u njemu je bila njena sestra. On joj je zapovijedio da zaboravi na sestru i ona se više nije sjećala nje“.
Da je ova izjava tačna potvrđije i Solovjev u svom dnevniku: „ Imam moć da prisilim Maru da radi ono što poželim i da je natjeram da to radi, čak i bez njene volje. Svjestan sam da mi se ne može suprotstaviti i da mi je potčinjena“.
Dnevnik Matrene Solovjeve otkriva unekoliko tajnu njenog braka. Tamo piše: 15. mart 1918. godine: „ Gospode Bože, prelijepo je to što radiš! Privi put sam osjetila tako blizu mog dragog taticu i tako mi je bilo lijepo, a ujedno sam se osjetila i povrijeđenom i bilo mi je teško što nijesam čula riječi iz tatihih usta, mada sam bila svjesna da je bio sa mnom. Ja sam ga sanjala i rekao mi je: „ Ja ću biti u 4 sata kod RAI“ i baš smo se tamo našli i bili zajedno. Olga Vladimirovna mi je pričala o tatinom učenju , ali ja sam čula samo taticu“ .
16.mart iste godine: „ Od juče sam još više zavoljela Olgu Vladimirovnu. Ona mi je pričala da je bila u Gorohovskoj ulici, da je svraćala u dvorište i da joj se priviđao tatin duh. Olga Vladimirovna mi je rekla da moram voljeti Borju i to tako mora biti“.
5.april iste godine: „ Bila sam kod Olge Vladimirovne... Zbog čega mi stalno govori da moram voljeti Borju, kad ga ja i ovako volim“.
Iako ga nije voljela, Rasputinova kćerka se udala za Solovjeva po tuđoj želji. Ne znam je li mu bila žena ili robinja, ali mu ona nije bila potrebna, nego Rasputinovo ime.
Zašto?
Rasputina nije više bilo, ali je nastavio da radi njegov kružok i njegovi sledbenici. Isto kao i prije, među njima je vladala nekontrolisana histerija. Isto kao i prije, u njihovom društvu je bila Virubova, njihov najpogubniji član.
(Nastaviće se)