Koliko god čovjek komplikuje sebi život, toliko riba živi jednostavno, jer su joj prohtjevi usmjereni osnovnom cilju - opstanku i ishrani. Već u periodu dok je veoma mala, riba prima signale. Pored nje promiču razni jestive i nejestive stvari, lišće, žive i uginule mušice, tako da riba svakodnevno uči šta je jestivo, a šta ne, uz promjenjivu sreću i uz preduslov da ostane živa poslije svih pokušaja. Tu leži i odgovor zašto je lakše uloviti manju, mlađu ribu. U pitanju je njeno (ne)iskustvo. Ista se lako prevari veoma prostom (vještačkom) imitacijom. Što je riba starija, time je i iskusnija, pa i najmanja iskakanja van okvira njenih kriterijuma joj alarmiraju znak za opasnost.
Mnogo je lakše ribu uloviti na brzoj vodi, jer ona u njoj nema vremena da sagleda detalje svojih iskustava, već samo djelić sekunde da se odluči. Tako je i sa bistrom i mutnom vodom. Slično je i kada pričamo o (ne)iskustvu samih ribolovaca. Početnici će nasumice birati mamce iz svojih kutija jer nemaju stečena iskustva. Od želje i upornosti zavisiće i stepen njihovih razultata u ribolovu, jer se najveća iskustva stiču baš boravkom na vodi.
Postoji nešto što karakterišemo kao instinkt. Malo je iskonskih ribolovaca koji nisu posmatrali logiku kojom se riba povodi. Neko dođe na vodu i češka se po glavi pred otvorenom kutijom mušica, u dilemi je šta staviti. Selekcija je kudikamo teža kada nedostaje iskustvo. Neko se osvrne oko sebe pa stavi sličnu mušicu onoj koja leti ili prevrne kamen u potrazi za rješenjem. Njih možemo označiti kao snalažljive. Imamo i one, koji posmatraju vodu i okolinu neko vrijeme, pa tek onda izaberu mušicu. Takvi objedinjuju iskustva i snalažljivost, a ako to dvoje saberemo dobijemo nešto što zovemo iskonski instinkt.
U prirodi se vrlo rijetko dešava da je samo jedna vrsta insekata aktivna, tako da teoretska učenja o tome da posmatramo šta se roji i na to probamo loviti ribu često ne donose kvalitetnije rezultate u ribolovu. U mnogo slučajeva se radi o rojenju više vrsta odjednom. Tako se može desiti da su u isto vrijeme aktivne i jednodnevke i sedževi, a oni se na vodi i pod vodom ponašaju drugačije. Tada dolaze do izražaja iskustvo i urođen instinkt kod ribolovaca.
Mi mušičari kao predvodnici tradicionalnog, najstarijeg i najsportskijeg načina ribolova, sve češće koristimo isključivo C&R, uhvati i pusti metodu, uživajući iključivo u samom trenutku dok je riba na štapu, zabilježena fotoaparatom ili kamerom za sjećanje, ali bez ikakvog narušavanja prirodnog toka stvari, ostavljajući prirodi da ona sama izvrši selekciju. Ovo bi nazvali instinktom najkompetentnijih.
Danas se stopama velikog broja mušičara kreće i sve mnogobrojnija armija ultralaganih varaličara i ribolovaca svjesnih stanja u koje je doveden riblji svijet enormnim pustošenjem voda. Mnogi će osporiti ove lagane korake usmjerene ka vraćanju balansa toliko potrebnog (rječnom) vodenom svijetu, ali pokret ,,Uhvati-Pusti” donosi opipljive rezultate i predstavlja dobar podstrek ka očuvanju ribljeg fonda.
Posećujte što češće svoje omiljene ribolovne destinacije i na licu mjesta provjeravajte neke zakonitosti koje se ponavljaju na vodi. To će vas najprije učiniti boljim i vještijim ribolovcem.
S.B.Murino
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.