Jedan od najznačajnijih savremenih crnogorskih slikara, akademik Dragan Karadžić, predstavlja se u narednih mjesec dana kotorskoj likovnoj publici izložbom - retrospekcijom slikarskog opusa nastalog tokom poslednje decenije, koja je pod nazivom „Slojevi pisma obale” preksinoć otvorena u Galeriji solidarnosti. Publika ima priliku da uživa u 43 slike, crtežima i akvarelima, koji plijene „dosljednošću likovne poetike, visokim estetskim dometima i značenjsko-simboličkim vrijednostima”, kako je okarakterisala Karadžićevo djelo istoričarka umjetnosti Marija Mihaliček. Ovo je Karadžićeva 55. samostalna izložba, a treća u Kotoru, gdje je izlagao 1991. i 1997. godine. Trebalo je da prođe 18 godina da ponovo dođe u Kotor, za koji ga vežu trajne vrijednosti.
Brojna djela iz ove, kotorske postavke, prikazana su i u Podgorici, Modernoj galeriji, ali, kako je objasnio Karadžić za „Dan” publika u Kotoru ima priliku da vidi bar 25 odsto novih radova, koje je uradio u međuvremenu.
– Ta obala, kultura, trajanje, ono što me interesuje u ovom likovnom poslu - nešto trajno, da nešto utemeljim, oprobam, tako da je Kotor bio inspirativan za mene, zato što sam smatrao nerealnom skoro i tu obalu ili uopšte Kotorski zaliv. Tražio sam neke elemente koji su me vukli prvo u crtežima i skicama koje sam napravio osamdesetih godina, možda i prije. Kasnije sam povremeno dolazio. To što sam manje izlagao ovdje, imam osjećaj da se to sažimalo, ipak je postojala neka koheziona sila koja me veže ovako za Kotor, objasnio je poznati likovni stvaralac.
Višeslojnost slika, prožimanje linearnih i hromatskih vrijednosti, osobine su kojima Mihaliček opisuje Karadžićevo slikarstvo.
- Karadžić je stalni tragač za novim poticajima i istraživanjima. Po prvi put pronalazi ih u starim znakovima i pismima dalekih civilizacija, ali isto tako ostaje privržen otkrivanju osobenog doživljaja prirode i mediteranskog okruženja, sjećanja na obale, vode, posebno oblake, a na nekoliko radova mogu se naći reminiscencije bokeljskog ambijenta - istakla je Mihaliček.
nazivima radova poput U osluškivanju, Padine muzike, Osjećanje vremena, Značenja i čistine, Energija slobode, Velike samoće..., umjetnik sugeriše kompleksnost izvora i stvaralačkog nadahnuća, bliskost sa meditacijom, poezijom, muzikom, primjetila je likovna kritičarka.
- Istina je da Karadžićev likovni govor/pismo nosi duboke otiske njegove duše i zrači lirskim i emotivnim nabojem sličnim muzičkim kadencama i poetskim izričajima, naglasila je ona.
I Aleksandra Čilikova, istoričara umjetnosti, koji je otvorio izložbu, „Draganovi fantastični crteži potsjećaju na one predivne i plemenite fuge i tokate, sonate, madrigale, a slike na simfonijske stavove, oratorijume ili rekvijeme”.
- Kod Dragana Karadžića cijenim to što je to što on radi čista likovnosti. Kritičari ga svrstavaju u slikare apstrakcije, međutim, to je jedna specifična samo njegova apstrakcija, lišena bilo kakvih ispraznih alegorija ili prevelike narativnosti, kojima se umjetnici često služe da podilaze publici i da komercijalizuju svoje radove - naglasio je Aleksandar Čilikov.
- Volim muziku, svaki posao ima ponešto umjetničko, ako je kvalitetan. Imam povjerenja u dotične varijante sa poezijom, muzikom, književnošću, sa fotografijom, sa pismom, sa nekim trajnim elementima koji traju duže od naših života - odgovara Karadžić.
Mlada violončelistkinja Ana Dulović takođe je muzikom začinila otvaranje postavke, a autora i publiku je pozdravio i Andro Radulović, direktor JU Muzeji Kotor, koji je organizator ovog izvanrednog projekta.
M. D. POPOVIĆ
Slike koje vole kamen
- Milo mi je što sam u Kotoru. Imam utisak da je došla neka drugačija publika, volim ovaj kamen u ovoj galeriji. Imam drugačiji odnos dok kačim slike na zid, nije ovo „čistina” od kreča kao u drugim galerijama, ovdje je zid drugačije vrste, to je rustičnija varijanta koju volim. Volim da vidim kako to slika stoji sa kamenom, mojim nekadašnjim polazištem u slikarstvu – kazao je Karadžić za „Dan”.
Najavio je izložbu na jesen u Baru, za koju već ima 30 radova.
- Ali volim da one „odstoje”. Svaka stvar treba da pomalo hemijski i duhovno da sazri. Moram da imam neku distancu, a samim tim da napravim i jednu žešću selekciju. Zato one stoje još u ateljeu - kazao je umjetnik.