PRIREDIO: dr Vukić Ilinčić
G.Fereo je rodom iz Napulja. Bio je profesor istorije i sociologije na Univerzitetu u Ženevi. On o rimskoj istoriji na Balkanu, između ostalog, kaže:
„ Dunav je bio granica Rimske imperije, izuzimajući period od jednog vijeka i po, od Trajana do Aurelijana: od Trajana koji je 106.godine posle Hrista konačno osvojio Dakiju, na sjeveru Dunava, do Aurelijana, koji je Dakiju napustio 271.godine pošto nije mogao više da je brani i prenio granicu na Dunav. Dakija je bila naseljena germanskim i tračkim stanovništvom. Ovo se stanovništvo nije mnogo romanizovalo za 160 godina rimske uprave, premda se taj kraj brzo razvio, zahvaljujući svojoj plodnosti i svojim rudnicima. Krajeve južno od donjeg Dunava do Egejskog mora koji su pripadali Imperiji naseljavale su četiri različite rase: Iliri, Tračani, Makedonci, koji su bili mešavina Ilira, Tračana i Grka, i Grci.
Iliri su narod čije potomke nalazimo u današnjim Arbanasima;Tračani su, naprotiv, potpuno iščezli. Još u poslednjem vijeku rimske republike, Tračani i Iliri bijahu dva snažna, zemljoradnička naroda, jednostavnih naravi. Bili su protivnost Grcima nan jugu: Grcima s njihovom razvijenom gradskom civilizacijom, s njihovim nemirnim republikama, visoko razvijenom kulturom i njihovom vojničkom slabosti. Makedonci, koji su se geografski nalazili između Grčke i tračko-ilirskoga dijela Balkanskog poluostrva, bjehu isto tako sredina između gradske civilizacije grčke i zemljoradničke civilizacije Tračana i Ilira.
Rimska imperija nije promijenila ništa u socijalnoj strukturi Grčke, premda je Grčka polako opadala, nešto usled opštega istorijskog razvoja, a nešto usled rimske vlasti koja je Grčku načinila podređenom i drugorazrednom zemljom. Ali je bio spasen izgled stvari, gradovi su sačuvali svoju vjeru, svoje običaje, svoje zakone, svoje institucije, reformisane u aristokratskom duhu. Čuveniji gradovi, kao što su Sparta i Atina, sačuvali su u teoriji čak i svoju nezavisnost. Oni nisu bili potčinjeni Rimu, nego su bili njegovi saveznici.
Ali zemlja kao cjelina bila je mnogo osiromašila, bogatstva se bjehu skoncentrisala, gradovi mnogo opali. Na Grčku je padao san. Igre su bile jedina strast koja ju je raspaljivala do ludila u toj njenoj sanjivosti.
Za vrijeme Rimske imperije Grčka je bila centar sportskog ludila koje bješe obuzelo sve rase i provincije u Imperiji. Obnovljene su čuvene igre klasičnog doba: olimpijske, istmičke, nemejske, pitijske; umnožio se broj škola za sve vrste atletike i gimnastike. Grčka je u to doba davala malo pjesnika i filozofa, ali mnogo atleta koji su odnosili nagrade.
Ako je pretjerano civilizovana Grčka opadala i uspavljivala se pod rimskom vlašću, bilo je suprotno u još prostim i varvarskim oblastima južno od Dunava, u kojima su živjeli Tračani i Iliri. Balkansko poluostrvo je most koji veže i Aziju i Zapad. Kad se Evropa i Azija, Istok i Zapad odvajaju jedno od drugoga, kad žive svaki za svoj račun, Balkansko poluostrvo, prepušteno samo sebi, čini šta može. Najbolja su vremena za njega bila kad Istok i Zapad žive u miru i sarađuju.
Nakon velikih rimskih građanskih ratova, počev od Avgusta, rimska vlast počinje definitivno da organizuje Balkansko poluostrvo. U toku prvog vijeka naše ere ona gradi puteve, osniva gradove, stanovništvo, i tračko i ilirsko, razvija svoju zemljoradnju, trgovinu, počinje eksploatisati rudnike i šume, učiti latinski i grčki jezik, običaje i kulturu. Rimski uticaj preovlađuje na zapadu, bliže Jadranu, a grčki na istoku poluostrva. Ilirski elemenat iz vijeka u vijek daje rimskoj vojsci sve više i više. Koliko se rimski kontingent vojnika iscrpljuje, toliko se rimska vojska ilirizuje; ona se balkanizuje, rekli bismo danas. U trećem vijeku to postaje tako veliko da u ilirske ruke prelazi komanda vojske, a time i upravljanje Imperijom. Izvjestan broj imperatora dolazi iz dunavskih krajeva ili jadranskih zemalja. Najčuveniji su Klaudije Got, Aurelijan i, naročito, Dioklecijan. Taj poslednji pobornik romanizma na umoru bio je Dalmatinac iz Splita.
Već tokom trećega vijeka počinje opadanje Balkanskog poluostrva, kao i svih drugih djelova Imperije. Tome su doprinijele i najezde varvara koje su išle u dva pravca sa dva različita cilja: jedan je bio Galija i Italija, drugi je bio mala Azija. Varvarska plemena prelaze Dunav pljačkajući rimske provincije Balkanskog poluostrva. Na te nevolje nadovezala se još i dioba Imperije i onda se Balkansko poluostrvo počelo trzati i mučiti između zapadnog i istočnog dijela. Jedan dio naginjao je Rimu i Italiji, a drugi Carigradu i Maloj Aziji. To dvojstvo postalo je uzrok nemira, cijepanja, slabosti. Religija još i danas nosi tragove te podjele koja je u balkanskim zemljama skoro upropastila sve što je Rim postigao u kulturnom pogledu“, zaključuje autor.
Nastaviće se