Piše: Milica Kralj
Viktor Igo Žilijeti Drue
Danas je tvoj praznik, siroti moj anđele, i u sjećanje mi se vraća i ispunjava mi dušu sve ono dobro i lijepo što si učinila za mene. Da bih ti čestitao praznik, biće dovoljno da ti napravim buket od svih divnih savršenstava tvog srca. Najljepše misli mog života dolaze od tebe.
Mnogo smo patili, mnogo smo radili i mnogo smo se trudili da u očima dragog Boga iskupimo ono što nije bilo dobro u našoj sreći onim što je bilo sveto u našoj ljubavi. Danas možemo misliti o našoj prošlosti, ja sa radošću, ti sa ponosom.
Svijet nas osuđuje i ja se bojim za njega jer nas on ne „Volim te” je stvorilo svijet
shvata. Samo Bog zna šta sam ja za tebe i šta si ti za mene. Ljubav se isto toliko hrani posmatranjem prošlosti koliko i težnjom za budućnošću. Kad se voli, svaka godina koja protiče je krak koji se dodaje Zvijezdi ljubavi. Naša već ima šest krakova.
Završiću ovo pismo sa najstarijom riječju koju su ljudi imali u ustima, riječju koja je stvorila svijet i koja je stvoriula tvoje srce: Volim te!
Pismo Žilijet Drue Viktoru Igou
Ljubljeni moj Viktore, danas je tvoj praznik. Željela bih da mogu da ti ga čestitam dostojno, priređujući ti lijepo iznenađenje. Ali ti znaš, moj Viktore, mi smo bogati samo u poeziji i ljubavi. To bogatstvo koje je najveće blago zaljubljenih ne može se kupiti ni kod jednog prodavca. Zato , siroti moj ljubljeni, ne dajem ništa—svoje srce ne mogu da ti dam jer je ono tvoje otkad te poznajem, svoj pogled jer je tvoj otkad sam te vidjela, svoj dah jer je tvoj od dana kad sam ga udahnula ? Svoju dušu koja je tvoja od dana kad si se udostojio da je uzmeš.
Ne dam ti ništa, jer sve je tvoje.
Ali, ja te volim, volim te toliko da bi sama ova ljubav bila dovoljna dragom bogu na tvoj imendan.
Uskoro, ovde ili tamo, blizu ili daleko, volim te.
Edgar Alan Po – Sari Helen Vitman
Najdraža moja Heleno, toliko mila, toliko vjerna, toliko velikodušna —
Toliko nepokolebljiva onim što bi pokolebalo ženu anđeoske ćudi: -
izabranice mog srca, moje duše, mog uma- živote mog života - dušo moje duše -draga, najdraža Heleno, kako ću ti ikad zahvaliti kao što dolikuje?
Spokojan sam i miran i morao bih biti srećan da se nije nada mnom nadvila neka čudna prijeteća sjenka nadolazećeg zla. Užasava me to što nisam krajnje srećan čak i kad osjećam tvoju ljubav u svom srcu. Što bi to moglo značiti?
Možda je to, međutim, samo neizbježna reakcija posle onakvih groznih uzbuđenja.
U Fordam vozom koji kreće u 7 sati pišem ti ovo da ti pokažem da se nisam usudio prekršiti obećanje koje sam ti dao. A sad, najdraža Heleno, ostani mi vjerna...
Edgar Alan Po (1809-1849) najtužnija i najneobičnija figura američke književne istorije. Rano ostao bez roditelja. Sa trinaest godina oženio se rođakom Virdžinijom Klem, bio je u vezi sa Sarom Helen Vitmen, američkom književnicom. Nastaviće se