Prelijepi cvjetovi biljke kapar, koja u Boki Kotorskoj raste iz kamenih zidova pored obale, pa i iz kamenih mandraća, tik uz slanu morsku vodu, ovih dana još uvijek cvjeta istovremeno formirajući duguljaste ljubičaste plodove. Grmove kapara našli smo duž cijele obale Prčanja, a ima ga u izobilju po zidovima peraških palata. Kod nas se beru mladi pupoljci koji se kisele i koriste kao dodatak slanim sardelama i tatar odresku. Kapar ( fra. capre, gr. kapparis) su pupoljci cvijeta biljke, koja je poznata još u antičko doba kao dodatak jelima, lijek i afrodizijak. Pupoljci cvijeta veličine zrna graška rastu na dršcima iz grančica. Nježni bijelo-ljubičasti cvjetovi otvaraju se samo jednom, kratko između jutra i podneva.
Još zatvoreni pupoljci beru se ručno i sirovi nisu jestivi. Tek nakon jednodnevnog sušenja i potapanja u morsku vodu, slanu otopinu, sirće ili ulje, spremni su za upotrebu. Pritom nastaju kiselina kaprin i senfolglykosid, koji kaparima daju njihov pikantan ukus. Kapari trebaju da su zatvoreni, maslinasti do plavo-zeleni i što manji. Tada su najboljeg ukusa, ali su zbog teže berbe i skuplji. Naročito su cijenjeni kapari iz Francuske. Koriste se kao prilog, potopljeni u sirće ili ulje. Na grčkom ostrvu Santorini su kiseli i slani listovi kapara specijalitet. U italijanskoj i španskoj kuhinji su neizostavan dodatak. Toplim jelima dodaju se tek na kraju. U Starom testamentu kralj Salomon koristi cvijet kapara kao sliku prolaznosti svijeta.
M.D.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.