Radoman Rajo Tomašević sa 68 godina u potpunosti se posvetio poljoprivredi i svom selu Dobrinju, udaljenom 16 kilometara od Bijelog Polja. Ovo pitomo selo nalazi se podno obronaka Lise. Tomašević, već 18 godina penziji, koju je zaradio nakon radnog vijeka provedenog građevini, sa suprugom Martom provodi na imanju od nekoliko hektara. Ima posla, kako kaže, od jutra do mraka. Tomašević je bio vrhunski zidar, i sa svojom firmom ,,Energoprojekt” iz Beograda obišao je svijet. Bio u mnogim gradovima bivše Jugoslavije, ali i Iraku i Rusiji. I onda je zatvorio korice radne knjižice i vratio se u zavičaj. Kaže da ga nije nikad nije ni napustio, jer mu se i tokom rada po bijelom svijetu uvijek rado vraćao. I, uvijek stizao da pomogne svojima na imanju.
Sve postiže uglavnom sam, uz pomoć supruge koja pomaže oko mliječnih proizvoda. Tri sina Raja Tomaševića otišla su sa svojim porodicama trbuhom za kruhom. Dođu povremeno, na odmor sa porodicama.
- Bavim se poljoprivredom, i pomalo od nje živim, s obzirom da penzija i nije dovoljno velika da nam zadovolji sve potrebe. Imam 50-ak ovaca, po jednu kravu i junicu i dvije svinje. Jagnjad najčešće prodam, a sir proizvedim samo za naše potrebe – kaže on.
Imanju se posvetio u potpunosti. Počinje da radi u osvit zore, prije pet, i onda mu je dan kratak jer posla ima do večeri. Najviše vremena odnese mu čuvanje stoke.
- No, nije je teško, uživam na imanju. Nije lako sve izdržati, ali sam srećom odličnog zdravlja, i imam snage i kondicije. Možda me ovaj rad i održava, pa nemam nikakvih problema u ovim godinama – ističe naš domaćin.
Nije teško baviti se poljoprivredom, pa zato savjetuje mladima da ostanu na selu. Jedinu teškoću vidi u tome što je Dobrinje, kao i sva ostala sela, pusto.
- Nema mladih, što je najgore. Ostala staračka domaćinstva. Ne čuje se dječji plač, i neće niko da se ženi i udaje. A, život ovdje, na 800 metara nadmorske visine, i uslovi za poljoprivrednu više su nego dobri – ističe Tomašević.
Pored stočarstva naš domaćin se bavi i voćarstvoM, na svom imanju ima zasade šljiva, jabuka i krušaka.
- Ispečem i rakiju šljivovicu. Kad rode šljive i po 300 litara godišnje. Prošle godine šljiva nije bila rodila, ali ove će biti za rakiju. Samo suša može uništiti rod. Sve u svemu, ja i supruga u bašti imamo sve što nam je potrebno. Da ne kupujem – zaključuje naš domaćin Rajo Tomašević.M.N.