Moj povratak u Crnu Goru nakon polugodišnjeg izgnanstva je pokazao da je koncepcija Ranka Krivokapića za progon sveštenstva i crkve razbucana, kao što mu se u prethodnom periodu razbucala i partija, kazao je u razgovoru za „Dan” po povratku u Crnu Goru, iz koje je protjeran prije šest mjeseci rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova, paroh podgorički Velibor Džomić.
– Ne bi me čudilo da me Krivokapić okrivi i za rascjep u svojoj partiji. Vidim da je moj povratak izazvao bujicu izjava pojedinih nezadovoljnika. Za mene to nije neočekivano. Vidim da sam nazvan nekakvim specijalcem DPS-a. Nijesam ničiji specijalac. Jesam specijalista, ako to nije neskromno da kažem, u svom poslu, za razliku od Krivokapića koji je diletant u onome čime se bavi. Žao mi je Krivokapića i Konjevića zato što su visoke dužnosti na kojima se nalaze drastično zloupotrebljavali u lične i partijske svrhe. I tome će vrlo brzo doći kraj. Ne daj bože da me Ranko Krivokapić hvali u svojim saopštenjima, morao bih ozbiljno da se zapitam da li je sve u redu sa mnom kao čovjekom i sveštenikom – istakao je Džomić.
Lavina nezadovoljstva zbog njegovog povratka, kako je podvukao, očekivana je. Isto tako, kaže Džomić, kao što je bila očekivana i lavina nezadovoljstva hiljada vjernika različitih nacionalnih i političkih opredjeljenja koji su sa zgražavanjem doživjeli njegov progon iz Crne Gore.
– Mojim povratkom u Crnu Goru ova stvar nije završena. Ne smatram da sam pobijedio državu. Uporno govorim da ne vodim bitku sa državom. Tražio sam građanski status koji je minimalan – pravo na privremeni boravak sa obavezom da ga svake godine produžavam. Evo već peta godina kako mi to ne daju, iako ovdje živim dvadesetak godina. Jesam pobijedio, ali ne državu već neodgovorne pojedince koji su zloupotrijebili svoje funkcije – naveo je paroh podgorički.
Kaže da ga u narednom periodu očekuju tri postupka, od kojih je prvi pred Upravnim sudom. Tu će se, uvjeren je Džomić, pokazati da li je MUP donio šesto po redu zakonito ili nezakonito rješenje.
– Duboko sam uvjeren da je to najnezakonitije rješenje od svih prethodnih pet, koja su doživjela fijasko u drugostepenom postupku ili pred Upravnim sudom. Drugi postupak je po krivičnoj prijavi koju sam tužilaštvu podnio protiv službenika MUP-a koji su me nezakonito spriječili da uđem u Crnu Goru i ostvarim svoje pravo po osnovu odluke suda. Treći postupak je za utvrđivanje diskriminacije pred ombudsmanom. Veoma posvećeno ću se baviti tim postupcima u narednom periodu – najavio je Džomić.
Naglašava da još nije vidio rješenje Agencije za nacionalnu bezbjednost po kojem više ne predstavlja opasnost po bezbjednost Crne Gore i da mu sadržaj tog akta nije poznat tako da ga ne može komentarisati.
– Nijesam nikada bio, niti ću ikada biti neprijatelj bilo čije bezbjednosti, a posebno države u kojoj živim – poručio je Džomić.
Kako kaže, ako se njemu kao svešteniku događa da pet godina traje običan upravni postupak, šta mogu da očekuju građani. Zaključio je porukom da je vrijeme koje je proveo u izgnanstvu, označen i prokazan kao takozvani državni neprijatelj, doprinijelo da još više zavoli Podgoricu, Crnu Goru i ovaj narod i da uvidi da u njegovom srcu ima mjesta da se ta velika ljubav uvećava.
V.R.
Nije bilo lako
Tokom šest mjeseci izgnanstva iz Crne Gore, priznaje Velibor Džomić, nije bilo lako, jer mu je porodica ostala u Podgorici.
– Vrijeme sam provodio obavljajući crkvene poslove, ali sa velikom prazninom u srcu i duši. Sve to što se desilo od početka je pokazalo da je izašlo iz domena prava i ušlo u domen patologije i da predstavlja blasfemiju, neviđeno bezakonje koje je doživjelo fijasko na Upravnom sudu. Mislio sam da će bar odluka Upravnog suda da urazumi nerazumne i one koji su zloupotrebljavali javna ovlašćenja da bi ostvarivali lične, partijske i ideološke ciljeve. Bio sam neprijatno iznenađen činjenicom da ni odluka Upravnog suda ne važi za one koji se neprestano pozivaju na vladavinu prava. Tu, prije svega, mislim na predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova Raška Konjevića – rekao je on.
Podsjetio je na jevanđeljsku riječ „strpljen-spašen”, koja se, kako je rekao, bezbroj puta pokazala pa i u ovom slučaju.
– Hvala Bogu na strpljenju i smirenju. Danas je za mene 9. februar, a ne 8. avgust. Nastavljam sa svojom crkvenom službom na način na koji sam je obavljao. Biću, kao i do sada, potpuno posvećen crkvenim poslovima u hramu u kojem služim i u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj – istakao je Džomić.
Blagoslovi, Gospode, neprijatelje moje, i ja ih blagosiljam i ne kunem
Sve što se izdešavalo tokom polugodišnjeg izgnanstva, kaže Velibor Džomić, ne može da nadiđe radost zbog povratka u Crnu Goru i činjenice da je ponovo sa svojom porodicom, u svojoj parohiji sa vjernim narodom.
– Neizmjerno sam srećan što sam se vratio u Crnu Goru. Došao sam oko 17 časova i ušao sam u Crnu Goru na istom graničnom prelazu na kojem sam izašao 8. februara ove godine. Tu ima neke simbolike, jer danas je 8. avgust i tačno šest mjeseci od kako sam izašao iz Crne Gore. Stigao sam u Crnu Goru preko Prebilovaca, gdje sam bio na velikoj svečanosti, osvećenju Hrama vaskrsenja Hristovog u tom selu koje je simbol mučeništva i stradanja. Došao sam zajedno sa mitropolitom Amfilohijem i braćom sveštenicima – naveo je on.
Kao što red i potreba nalažu, prvo je, kako ističe, došao do hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici da se pokloni svetinji i zablagodari Bogu na ovom daru i ovom danu.
– Želim da zahvalim mitropolitu Amfilohiju, episkopu Joanikiju, svom sveštenstvu i monaštvu i vjernom narodu. Posebno zahvaljujem mom prijatelju Zoranu Piperoviću, najboljem crnogorskom advokatu. Želim da zahvalim i neprijateljima i sa jedne i sa druge strane, jer su me, u trenucima ljudske slabosti, kada sam pomišljao da dignem ruke, podsticali da istrajem. Završiću velikom i čudesnom rečenicom svetog vladike Nikolaja „Blagoslovi, Gospode, neprijatelje moje, i ja ih blagosiljam i ne kunem”.