Prkoseći visokim temperaturama koje se u primorskim mjestima ovih dana penju čak iznad 40. podioka po Celzijusu, u bašti Danice Popović iz Prčanja uzrijeva paradajz. U malom vrtu, u produžetku voćnjaka sa zasađenim limunovima, narandžama i mandarinama, na dvadesetak metara od morske obale, podnoseći nekako vrućinu, opstaju grmovi pomidora, kako u Boki nazivaju paradajz, otežali od plodova. U ovom periodu vegetacije, kada se svi biljni sokovi sakupljaju u plodovima, potrebno je da se biljke češće zalivaju, kako ne bi oskudijavale u tečnosti, međutim, vlaga brzo isparava na jarkom suncu. Zbog toga Danica zaliva biljke kasno uveče, kada se zemlja ohladi, a nekad se desi i da dočeka ponoć zalivajući baštu. Ako ne stigne uveče, onda to uradi rano ujutru, prije no što izađe sunce.
- Pošto nemam sistem „kap po kap”, baštu zalivam vodom iz crijeva. Imamo svoj bunar iz koga crpimo vodu preko hidrofora, voda je dobra jer ne zaslanjava. Polivam paradajz duž kanala u sami korijen, kako bi što bolje upio vodu. Biljke se ne smiju polijevati dok je zemlja još vruća, jer voda brzo ispari i ne dospije do korijena, a ako se prska po listu, biljka može da se sparuši, onako topla, šokirana hladnom vodom. To mi se dešavalo ranije, dok nisam naučila kako treba - kaže iskusna povrtlarka, rodom iz Prijevora kod Budve. Ona gaji ovo povrće za potrebe svoje porodice, bez ikakve hemije.
- Sama sam proizvela rasad od sjemena koje sam kupila, a kasnije sam još dodala nekoliko strukova već razvijene biljke, koje sam kupila na kotorskoj pijaci. Ima tu raznih sorti, od jabučara i „volujskog srca”, do pelata i „čerija”. Paradajz jabučar se pokazao najrodnijim, mada ne zaostaje ni „volujsko srce”, čiji su plodovi veliki i izdašni. Pelat je takođe rodio, međutim, dio plodova još tokom zrijevanja obolijevaju, počinju da crne na vrhu i tako trule. Ne koristim vještačka đubriva, samo stajsko gnojivo i kompost koji zajedno sa snahom pripremam u jednom dijelu voćnjaka. Ne prskam paradjz, izuzetno, ukoliko primijetim da list počinje da žuti, onda ga prskam rastvorom „plavog kamena”, ali samo prije nego što počnu da se formiraju plodovi. Zakidam mlade izdanke, koji oduzimaju hranu i vodu plodovima, ali je sorta volujsko srce ipak otišla u visinu, nekoliko grmova izraslo je preko dva metra, pa sad moram da nabavim nove pritke - objašnjava Danica Popović.
U njenoj bašti mogu se naći i paprike, celer (selen), peršun (petrusin), a prije nego što je počela suša, bilo je tu i jagoda, rukole, salate, luka, tikvica, krastavaca...
- Čula sam od drugih ljudi da je dobro uz paradajz posaditi petrusin, on ga štiti od bolesti i parazita. Poslušala sam savjet, pa sam to uradila, vidjeću kakav će biti efekat – do sada je sve bilo kako treba, već smo probali prve plodove i odmah smo primjetili razliku od paradajza kupljenog u trgovini ili na pijaci- drugačiji je, slađi, osjeća se pravi ukus paradajza. Imaga dosta za cijelu porodicu, samo da preguramo ove vrućine, koje isto smetaju i ljudima i biljkama - poručuje Popovićeva. M.D.P.