Koliko god godina da prođe, postoji mjesto gdje će se sačuvati svaka slika zavičaja. Svaki običaj i krajiška pjesma. U naselju Busije kod Zemuna većinom žive ljudi koji su 1995. došli iz Hrvatske. U naselju nadomak Beograda, gotovo da nema rođenog Beograđanina. Živko Nikolić je iz okoline Knina, kao i njegov prvi komšija Stevan Macura. Rat ih je razdvojio, a ponovo spojile – Busije.
Nikolić kaže da ih je dvjesta iz kninske opštine, a iz njegovog sela 20. Macuri su, kako kaže, pored Živka omiljene komšije Kistanjci, a tu mu je i sestra kupila plac.
U Busijama živi oko pet hiljada ljudi – najviše je izbjeglih iz Slavonije, Like, sa Banije i Korduna. Prve kuće su izgradili 1997. godine.
-U to vrijeme Opština Zemun je objavila javni konkurs za ljude koji žele da kupe plac. Ja sam se opredijelio da se naselim ovdje, jer je bilo najjeftinije – negdje 400 maraka po aru- kaže Jovan Vučenović iz Udruženja građana naselja Busije.
Privukla ih je cijena, ali i život sa zemljacima.
-Imamo mnogo problema, ali nas je taj duh i borba za opstanak na neki način vratio nakon svih stresova u normalnu kolotečinu- priča Dušan Lekić iz Busija.
U naselju koje je stvorila “Oluja” ta riječ se nevoljno izgovara. Naročito u avgustu.
-Malo ko želi da priča o ‘’Oluji’’. To su teški momenti, traume, pogotovo za porodice kojima je neko nestao ili poginuo, a takvih je ovdje trideset. Ljudi nastoje da se udalje od tog stresa- objašnjava Lekić.
-Nesrećni smo zbog toga što nas muči to što nam je nasiljem oduzeto ono što smo imali, što su naši daleki preci sticali vjekovima i sad smo tu i nije baš tako jednostavno. Mi to ne možemo zaboraviti, to niko od nas ne može zaboraviti- priča Stevan Macura.
Na prošlost, priznaju, zaboravljaju 24. maja, kada proslavljaju slavu naselja.
-To nas malo združi da zaboraviš na ‘’Oluju’’. Dođu iz Kraljeva, Kragujevca, tu se malo zapjevaju one naše dalmatinske, kordunaške, ličke pjesme- kaže Živko Nikolić.
Druže se i u “Baniji”, “Kordunu”, “Vukovaru” – lokalnim kafanama i restoranima.
Zanimljivo je da su i pojedine ulice u ovom naselju nazvane po znamenitim ljudima iz Hrvatske – po književniku Mirku Koroliji iz Kistanja ili vojskovođi Svetozaru Borojeviću iz Kostajnice.
Neke od tih ulica još nemaju asfalt. Nedostaju i škola, vrtić, pošta, groblje. Sve ostalo su, kažu, finansirali sami: izgradnju vodovodne mreže, javnu rasvjetu, crkvu. Najponosniji su, čini se, na spomenik poginulim Krajišnicima.
(RTS)