Uz „Barski ljetopis“, bez ikakve dileme, „Dani Zagrađa“ su već više od dvije decenije glavna i najposjećenija kulturno-zabavna manifestacija na širem području opštine Bar. Ujedno je riječ o jedinoj svetkovini sa tradicijom koju Sutomore ima. Nema je na budžetu nijedne institucije, ali je ima tamo gdje je najpotrebnija – među narodom. Jer, glavni krivac za njeno trajanje Veselin Vidov Ćetković živi za narod i druženja. Od trideset do pedeset programa sa raznoraznim sadržajem priredi tokom ljetnje turističke sezone ovaj entuzijasta, koga i u 68. godini drži gotovo neviđeni mladalački entuzijazam.
Ovaj penzionisani mašinski inženjer iz Beograda u svom drugom domu, Sutomoru, utiskuje snažan pečat, ali i temelje i krov kulturnom životu ovog kraja. U proteklih 21 godinu, Ćetković je nesebičnim radom i za današnje uslove neshvatljivim požrtvovanjem uspio da pripremi i održi više od 800 najraznovrsnijih kulturno-zabavnih programa, koji kvantitetom i kvalitetom stoje, u najmanju ruku, rame uz rame sa repertoarom brojnih „resornih“ budžetskih ustanova. Pri svemu tome, popularnom Vesku za ovakve rezultate nije trebala pomoć iz državne kase, već je sve plaćao sam i uz pomoć malobrojnih sponzora.
Sve je počelo sasvim slučajno 1995, došli su ljudi koji se godinama druže u Zagrađu, iz Kule, Lovćenca, Beograda, Vrbasa, Crvenke... Neke od njih znam pola vijeka, pa muzičari, guslari, umjetnici, glumci. Saša Laketić, Dobrica Erić, Rajko Joličić, Milan Vujović... Bio je bogat program pa su moji Zagrađani rekli, ‘Hajde da ovo proširimo’, odgovorih – što da ne, ali, mora da se radi ozbiljno. Tada sam bio u Komunalnom odboru, imali smo jako slabo snabdijevanje vodom i strujom, neuređene puteve. Dogovorismo se da krenemo i sa kulturno-zabavnim događanjima jer ih nikako nije bilo u Sutomoru. Eto, tako smo krenuli – prisjeća se Ćetković.
Ovaj jedinstveni domaćin gledaoce i izvođače uvijek nagradi bogatom trpezom, po čemu je ova fešta takođe dobila poseban šmek, a u spremanju obroka, pridruže mu se često i kulinarski eksperti koji dođu ovdje da odmaraju. U velikim kotlićima, za goste se uvijek kuvaju raštan, pasulj, paprikaši, gulaš, riblje čorbe, a redovno ima što i da se popije od sokova, domaće rakije i vina. Najukusnije je svakako kada ovaj festival ćirilice, ( kako „Dane Zagrađa“ mnogi zovu) „otvaraju“ kulinari sa „Kobasicijade“ iz Turije i „Slaninijade“ iz Kačareva, te „Dani Dunava“ iz Pančeva, kao u prošle dvije godine. Oni će ove godine doći na samom kraju programa, zadnjih dana avgusta, kada će u Zagrađu svoje autorsko veče imati pjesnik i humorista Rajko Joličić.
– Raduje me što je sve više omladine, za Riplija je podatak da svake noći privučemo po najmanje petinu cjelokupnog stanovništva Zagrađa. Kolektivno obilježavamo crkvene praznike, idemo do manastira Ostrog, na Skadarsko jezero, u Boku i na Lovćen. Ove godine ćemo biti svi iz organizacionog odbora i naši gosti – na mjesnoj slavi Sutomora, Svetoj Petki Trnovi – 8. avgusta, za Gospođindan ćemo uz božju pomoć stići i do drevnih Visokih Dečana u Metohiji. Humanu dimenziju dajemo redovnim akcijama davanja krvi, ja sam sam zasukao rukav preko 80 puta – veli Ćetković. U petak 7. avgusta „Dani Zagrađa“ organizuju svoju akciju dobrovoljnog davalaštva krvi, u saradnji sa DDDK „Luka Bar“.
Kako je rasla ova manifestacija, publika je bivala sve brojnija, pored vlasnika vikendica i turista počeli su da dolaze i stanovnici Bara, Sutomora, Petrovca, Cetinja, Podgorice, Nikšića.
– Neko radi za pare, neko za slavu, a neko zato što ima misiju. Ja sam osjećao da ovo treba Zagrađu, Baru, Crnoj Gori. Hvala Bogu da postoji „Barski ljetopis“, mi i ne pomišljamo da se mjerimo sa njima, ali, nekako je nelogično da Sutomore nema nešto svoje. Španac je, dodaje on, dao koridu, Grk je dao buzuki, sirtaki, a Ćetković je gostima mora dao nešto naše, što je recept njegovog uspjeha.
– Ljudi bez vjere, nade i ljubavi su osuđeni na neuspjeh, a mi koji vjerujemo, volimo druge i nadamo se opštem boljitku istrajavamo. Valjda je majka priroda i to uredila na svoj način. Mještani Sutomora i turisti koji odsijedaju u naselju Zagrađe prepoznaju kvalitet, poštuju moj trud, znaju da nam malo ko pomaže da bismo održali manifestaciju, i zato je naš plato uvijek dupke pun kada su na programu književne i guslarske večeri, izložbe fotografija, razni koncerti. Tako je bilo i na otvaranju ovogodišnjih „Dana Zagrađa“, koji su počeli Ivanjdanskim urankom 7. jula i gostovanjem profesora i učenika Pravoslavne gimnazije iz Moskve, koje su predvodili čuveni profesor slavistike Ilja Čislov, sekretar Udruženja književnika Rusije, Ivan Golubnič, i otac Sergej, sveštenik koji je i direktor te ruske obrazovne ustanove u kojoj se pored ostalog izučava i srpski jezik – navodi Ćetković u razgovoru za „Dan“. Stigao je ovog ljeta naš sagovornik već da ugosti i Gradsko kulturno-umjetničko društvo „Aleksinac“ iz istoimenog grada u Srbiji, da organizuje dva turnira u malom fudbalu, po jedan u stonom tenisu i šahu, te da sa svojim saradnicima bude dio organizacije Petrovdanskog sabora na tvrđavi Nehaj, ali i da priredi promociju knjige „Prognan kamen“ njenom autoru Ljubisavu Bjeliću Moračkom. Prema kalendaru koji se nije mijenjao od početka manifestacije, i ove godine program će trajati do 30. avgusta. Prema nepisanom pravilu, međutim, sasvim je izvjesno, neformalna druženja uz poete, kantautore, guslare i umjetnike raznih drugih poziva, trajaće do kraja oktobra. U međuvremenu, slijede prave poslastice za ljubitelje književnosti i kvalitetne muzike, jer će na platou vile „Ćetković“ u Zagrađu nastupiti veoma popularni pisac iz Beograda Nedeljko Popadić, koji će imati svoje veče ove srijede. Neven Milaković Likota, Popadićev kolega po peru, zakazao je za 15. avgust „Titogradsko veče“ u okviru „Dana Zagrađa“. Riječ je o programu sa reprezentativnim akterima iz muzičkog i književnog života „grada koga više nema“ . Sedmicu nakon toga u Zagrađu gostuje virotuoz na gitari, kantautor i pedagog, dr Uroš Dojčinović. Prema najavama, gosti na Dojčinovićevom koncertu biće proslavljeni violinista mr Dragutin Bogosavljević, gitarista iz Podgorice Borko Bulatović i njegov mlađani kolega iz Bara Stefan Kostić.
Milenko Jovanović
Njegošev stih moto svetkovine
Stih – „Ljepše stvari nema na svijetu nego lice puno veselosti“ svih ovih godina je moto „Dana Zagrađa“.
– Smijem se i kad je teško, kao što je teško danas. Jednako kao što sam ćutao dok je moja pokojna majka lila suze gledajući me kako obavljam najteže fizičke poslove da bi doprinosio svom školovanju. I uspio sam, kao što sam ogromnom energijom i požrtvovanjem uspio da Sutomoru podarim ovo što ima kada je riječ o kulturi. Pokušavam do kraja iskreno da taj pozitivni duh prenesem i na mnoge druge u Zagrađu koji imaju potencijal da pomognu da se razvijamo kao turističko naselje jer je to u interesu svih. Ima ljudi koji to, međutim, ne razumiju, jer nikada u životu nijesu uradili ništa za širu zajednicu. Naučili su da drugi rade za njih, bila to država, razni odbori, predstavnici naselja, mjesne zajednice, grada... Iritira što među njima ima i dosta visokoobrazovanih ljudi, kojima diplome očigledno nijesu mnogo pomogle da bi se na pravi način socijalizovali – kaže Veselin Ćetković, napominjući da posebno teško podnosi sujetu i ljubomoru koja umjesto pomoći i podrške dolazi od istih tih „gotovana“.