Piše: Magda Peternek
Ne znam kad su ovi što šetaju ‘’ponosno’’ ove godine odlučili da zaparadiraju, ali prije nego što to učine, ja bih da iznesem svoj stav o tome. Naravno da će on ostati isti i posle spuštanja zastava ‘’duginih boja’’. Ono što ne bih nikako spuštala ispod nivoa jeste sama riječ ‘’parada’’.
Učili su me i naučili da ta riječ označava svečanost, svečanu priredbu, kojoj je cilj da se nešto pokaže ili istakne. To je veoma svečana smotra, povorka, defile. Parade se često održavaju povodom obilježavanja godišnjice nekog događaja, proslave itd. Učili su me i naučili da postoje vojna, prvomajska parada i litija. Prisustvujući i posmatrajući baš te svečanosti, osjećala sam se ponosnom. I još uvijek se osjećam tako, jer to su moje parade ponosa.
Za ovu o kojoj danas pišem nemam takav osjećaj, jer u njoj ne nazirem znake svečanosti, proslave, ne nazirem apsolutno ništa što bi me bar navelo da se zapitam- da li možda griješim? Naglasiću da se prvenstveno ne slažem i ne mogu da prihvatim taj zaista iritirajući i neprimjereni naziv- ‘’parada ponosa’’. Ponos je, dragi moji, veoma skupa riječ da bi se njome ubirali jeftini poeni. Ako neko smatra da se ponos stiče usput, grdno se vara. To se nosi u sebi, čovjek se s njime rađa i umire. Da bi opstao i razvijao se, ponos se, kao i sve drugo, mora njegovati i hraniti. Dakle, njime se ne paradira, on se jednostavno živi. Nedopustiva je njegova zloupotreba u ove zaista marketinške svrhe.
Druga stvar koja bode i oči i zdravu pamet jeste traženje prava i pravde onih s drugačijom seksualnom orjentacijom kroz paradu. Svaki iole obrazovan čovjek zna da homoseksualizam nije nastao danas, ali sa druge strane, nikad kao danas nije imao svoja uporišta u svim ključnim segmentima društva. I da se razumijemo, nije ovdje riječ o traženju prava, već o svjesnom i jasnom cilju njegovog širenja i sve veće dominacije. To licemjerno skrivanje iza borbe za univerzalna ljudska prava, u stvari je sve veći pritisak i namjerno iritiranje javnosti.
Transparent koji je na prošlogodišnjoj paradi bio u prvom planu, glasio je ‘’Možemo zajedno’’. A, izvinite, da pitam- ‚‚Ko vam je to rekao da ne možete, ili da ne možemo? Živimo otkad je svijeta i vijeka svi zajedno na ovoj zemaljskoj kugli, sa svim svojim različitostima i seksualne i bilo koje druge orjentacije. Veliki umovi, umjetnici, stvaraoci bili su ( a bogami ima ih i sad) druge seksualne orjentacije. Pa šta!? Nisu nigdje ‘’ponosno paradirali’’, nisu tražili svoja prava (koja prava), nisu tražili da se žene, udaju, ili ne daj Bože da usvajaju djecu. Živjeli su svoje živote i stvarali. Stvarali velika djela. To su bile njihove parade. Danas je pitanje homoseksualizma dovedeno i uvedeno (naravno smišljeno) na pijedestal. Njegovo forsiranje nije odbrana sopstvene seksualnosti, niti želja za opstankom, već borba za moć, a ne za prava. Borba da se drugima ne dozvoli čak ni da kažu- ne dopada mi se. Ono što znam sigurno (a nimalo me ne čini zadovoljnom, ni mirnom) jeste da se i ovaj ‘’lebac’’ peče u zapadnim ‘’pećima’’! A znam i to da se od tog leba nećemo najesti. Sve dosad što su mijesili i zamijesili ili su prepekli ili je ostalo živo. Zamijesili su nam i parade, prvo one što su u raznim ratovima gazile našu zemlju, a sad i ovu sa vještačkim ukusom ponosa. I sve to pod izgovorom donošenja kulture! Dakle,zapadnjačko društvo nameće sve ono što će što prije uništiti porodicu i smanjiti natalitet. To je suština, a o kulturi ćemo drugi put.
Ne volim paradu koja svake godine izaziva negodovanje, nemir, moguće nerede. Vi koji ih organizujete, i koji mislite da time edukujete ljude, bolje bi bilo da nađete neki manje ‘’težak’’ posao. Probajte za početak da ne skrećete pažnju na sebe. Ubijeđena sam da mnogi ljudi koji su vašeg seksualnog opredjeljenja ne opravdavaju način na koji se eksponirate. I njima je, kao i nama, najvažnije da nas ostavite na miru.
Vreli dani su u toku. Iskreno se nadam da ovogodišnje parade neće biti, a ako je bude poželjno bi bilo da bude na jesen. Bilo kako bilo, ostajem dosledna stavu da su naše seksualne orjentacije, naša lična , isključivo lična stvar. Samim tim i naša sloboda. Poštovanje razlika neka svakako bude naša vodilja, ali ne na ulici.
Zato, zaparadirajte na neko lijepo putovanje. Paradirajte svojim, a bogami i nečijim drugim mislima. Izađite iz kolone koja je ionako plaćena da paradira. Ja joj ne prilazim ni prije, ni poslije duge. Ni ja ni moj bič. Jer, ‘’parada ponosa’’ je kič.
(Autor je pjesnik)