Barake pokrivene salonitom, koji u svom sastavu ima azbest, sagrađene su u krugu kotorske Opšte bolnice kao privremeni objekti poslije zemljotresa 1979. godine, a u upotrebi su i danas, iako to ekološko-medicinski standardi i važeći evropski zakoni ne dopuštaju. Iako se o uklanjanju baraka odavno govori, za sada nema nagovještaja da će to stvarno i da se uradi, s obzirom na to da su trenutno u toku radovi adaptacije glavne zgrade bolnice, za koje je Ministarstvo zdravlja u okviru projekta energetske efikasnosti preko Svjetske banke obezbijedilo oko 380 hiljada eura. Radovi su počeli 23. aprila, a završetak je planiran do 23. avgusta. Fasada je zablistala svježom bojom, a u toku je postavljanje eloksiranih prozora i vrata, mijenjanje crijepa na krovu, krečenje, dok je u planu i mijenjanje podova u hodnicima, te postavljanje drugog kotla za centralno grijanje (od solarnih kolektora se odustalo zbog nedovoljno pouzdane statike zgrade građene posle potresa). Pregledi pacijenata su redovni, ali bolnica i dalje kuburi sa nedostatkom prostora za rad, te se neke od usluga obavljaju u neuslovnim prostorijama.
– Revitalizacija glavne zgrade, podignute poslije potresa, bila je neophodna. U funkciji su još uvijek pet baraka: za dijalizu (rekonstruisana 2007. godine), baraka za transfuziju (pod upravom Zavoda za transfuziju krvi Crne Gore), baraka-laboratorija, baraka za pravnu i ekonomsku službu i baraka za dio tehničke službe. One su odavno planirane da se ruše, jer imaju krovove od azbesta (salonit), čija prašina može biti izazivač karcinoma pluća. Njihovo uklanjanje zahtijeva angažovanje posebne službe i posebno skladištenje. Za to nam trebaju dodatna sredstva, koja mi nemamo i namjeravamo da ih tražimo od ministarstva preko postojećih projekata. Ako se barake budu srušile i uklonile, onda bi trebalo da podignemo adekvatan prostor za smještaj ovih službi, pošto već imamo infrastrukturu za vodu, struju, kanalizaciju... Sama gradnja ne bi toliko koštala koliko skidanje objekata, što kad-tad mora da se obavi – naglašava Edita Starović, direktorka bolnice, dodajući da im nedostaje oko hiljadu i po kvadrata, koliko je bilo prije rušenja 1979. godine, što su bili izvorni kapaciteti bolnice, građene u doba Austrije.
– Taj prostor nam je neophodan kako bismo mogli da radimo punim kapacitetima. Sada pacijenti za laboratoriju čekaju vani, jer unutra nema prostora, pacijenti koji idu na dijalizu, a liječeni su bolnički, treba da sa krevetom pređu cijeli park, i kad pada kiša i kad grije sunce. Potrebno je da sve to povežemo, da napravimo arhitektonski pristup i liftove za invalide, koji su postavljeni u jednom dijelu bolnice, ali ih nema još na očnom i ušnom odjeljenju – rekla je Starović.
Rad u barakama sa azbestnim krovovima najviše šteti zaposlenima, smatra Ljilja Radunović, direktorka NVO „Eko centar Delfin“.
– Te barake su recidivi iz prošlosti i njih bolnica treba što prije da se riješi, jer ograničeni uslovi rada više štete zaposlenima nego građanima i Ministarstvo zdravlja bi trebalo time da se pozabavi. Svuda u svijetu zabranjena je proizvodnja građevinskih materijala koji u svom sastavu imaju azbest, a države u pretpristupnom statusu i članice EU strogo se pridržavaju toga. Nažalost, kod nas u Crnoj Gori, osim objekata pokrivenih salonitom, još su u upotrebi dotrajale vodovodne cijevi koje su pravljene na bazi azbesta – primjećuje Radunović.M.D.P.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.