Desetine hiljada građana u Crnoj Gori nemaju osnovna sredstva za život, ali su zato funkcioneri Demokratsake partije socijalista (DPS), koji su na istaknutim pozicijama u Vladi, Skupštini i opštinama, uspjeli da uštede stotine hiljada eura. Na osnovu izvještaja o imovini i prihodima iz 2014. i 2015. godine samo 14 visokih funkcionera DPS-a uštedjelo je 512.752 eura.
Prvi na listi sa najvećom, zvanično poznatom ušteđevinom, jeste potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović koji je u poslednjem izvještaju o imovini naveo da ima 200.000 eura gotovine stečene po „ugovoru o prenosu dijela istupanjem iz Montinvest d.o.o. Budva”. Podsjetimo, dokumenta iz švajcarskog ogranka banke HSBC koja su u posjedu međunarodne grupe novinara otkrila su da je Đorđina Marović, supruga Svetozara Marovića, imala 3,8 miliona dolara na računu u ovoj banci 2006/2007. godine. Marović novac u ovoj banci nije prijavio u imovinskom kartonu.
Na drugom mjestu po visini ušteđevine je ministar prosvjete Predrag Bošković, koji je u imovinskom izvještaju naveo da ima 71.000 eura gotovine. Gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović i njegova supruga Milena, inače kćerka Svetozara Marovića, prijavili su da imaju ušteđevinu od 55.000 eura. Na Bogdanovićevo ime vodi se 25.000 eura stečenih, kako piše u imovinskom izvještaju, na osnovu porodičnog nasleđa, dok se na ime njegove žene vodi ušteđevina od 30.000.
Poslanik DPS-a Filip Vuković nakon prodaje stana uštedio je 40.000 eura, dok porodica predsjednika opštine Budva Lazara Rađenovića ima 30.000 gotovine u banci, pri čemu se na njegovo ime vodi 10.000, a na suprugu i djecu 20.000.
Ministar finansija Radoje Žugić i njegova supruga imaju ušteđevinu od 26.900 eura, pri čemu se na njega vodi veći dio – 17.500. Poslanik Saša Pešić uštedio je 19.000, predsjednik opštine Nikšić Veselin Grbović 15.000, prvi čovjek Tivta Ivan Novosel 12.500, dok ministarka odbrane Milica Pejanović Đurišić ima u „šteku” 15.000, a njen kolega iz resora vanjskih poslova i evropskih integracija Igor Lukšić 10.600.
Na računu poslanika Jasmina Sutovića evidentirana je ušteđevina od 11.452 eura, njegov kolega Predrag Sekulić uštedio je 5.000 eura, a Željko Aprcović 5.300.
Nijesmo uspjeli da saznamo koliko funkcionera je do sada potpisalo izjavu saglasnosti za pristup bankovnim računima, jer predsjednik Komisije za sprečavanje sukoba interesa Slobodan Leković nije odgovarao na naše telefonske pozive. Inače, dozvola za pristup računu je stvar dobre volje funkcionera da li dopuštaju da zvanične institucije kontrolišu njihov imetak.
Vlast možda ne vidi desetine hiljada osiromašenih građana, ali je zato Fondacija Banka hrane svakodnevno sa njima. Direktor fondacije Marina Medojević smatra da je pola miliona ušteđevine funkcionera DPS-a samo vrh ledenog brijega. Ona ističe da je usled tranzicije nestala srednja klasa i da su stvorne ogromne klasne razlike između male grupice ekstremno bogatih i ogromnog broja osiromašenih.
– Taj osjećaj nepravde se masovno širi Crnom Gorom i predstavlja jedan od najvećih i najopasnijih generatora i ekonomske i političke krize, ali i bezbjednosne. Očigledno je da je formula uspjeha na društvenoj ljestvici u proteklih 25 godina bila blizina vlasti i da je mogao da se obogati samo neko ko je imao privilegovan položaj i pristup monopolima ili poslovima sa državom – ocijenila je u izjavi za „Dan” Medojevićeva.
Ona smatra da sistem koji su kreirali dobitnici tranzicije i dalje pomaže bogatima da se još više obogate, a siromašnima ne pruža ni elementarnu priliku da izađu iz siromaštva.
– Strukturno ciklično siromaštvo i korupciju glavni su uzročnici duboke krize u kojoj se zemlja nalazi i takve socijalne konflikte niko ne može da zanemari i prikrije – ističe Medojević za „Dan”.
Predstavnik grupe građana Alternativa Vesko Pejak izjavio je da je nacionalno bogatstvo u Crnoj Gori neravnomjerno raspoređeno i da se kao posledica toga pojavila klasa „sistemskih bogataša”. On navodi da su ti ljudi na izvoru budžeta, imaju privilegiju „sigurnog zaposlenja”, a koriste sistemske propuste da bi sebi obezbijedili neke „dodatne prihode”. Sve se to, kaže Pejak, „pokrije” i papirima, pa je njihova savjest pred zakonom ove zemlje – čista.
– To što je nešto legalno ne znači da je i pravedno. Trećina Crne Gore ima ozbiljne probleme da obezbijedi tri obroka dnevno. S druge strane „sistemski bogataši” imaju privilegije koje su rijetke za uređene zemlje. Raditi državni posao na zapadu nije mnogo isplativa varijanta, dok kod nas većina svršenih studenata ima želju da posle fakulteta radi u državnom sektoru – zaključuje Pejak.
M.S.
„Sistemski bogataši”
Pejak navodi da je jedan od problema koji prati zemlju koja ima „sistemske bogataše” taj što novac, kojega je malo, ide u svega nekoliko porodica.
– Umjesto da 500.000 eura ima recimo 500 porodica i troši ih, ovu svotu ima svega pet porodica. Pet porodica ne može da potroši koliko 500, iako se čini da nije tako. Pet porodica „sistemskih bogataša” će svoj novac potrošiti na neki uvozni luksuz, pa će taj novac otići u neku drugu zemlju, dok bi 500 porodica sa po 1.000 eura veći dio tog novca potrošili u zemlji – procjenjuje Pejak.
Riječ gladan je njima politizacija
Vesko Pejak savjetuje vrhu države da uzme podatke Monstata kako bi se uvjerili u stvarnost.
– Najgore od svega je to što su oni vremenom i sami počeli da vjeruju u laži koje nama serviraju. Sa visokim zaradama i podacima koje sami proizvode, oni ne mogu znati kako je jednoj porodici koja ima danas tri eura da spremi obrok za četiri člana. Njima pojam gladan zvuči kao politička priča koja ima za cilj da ih makne s vlasti. S druge strane, nama pojam gladan predstavlja svakodnevni strah od sjutrašnjeg dana. Ako budemo kao narod uspjeli da taj strah usmjerimo u pravcu promjena, onda imamo šansu da ostanemo relativno normalni. Ako se ne budemo borili, konstantan strah će jednog dana od nas napraviti psihički oboljele jedinke. Tako da je borba u stvari jedna vrsta terapije – kaže Pejak.