Preveo sa ruskog i priredio: VOJIN PERUNIČIĆ
Tatjana Ljvovna Suhotina je zapisala u svom dnevniku: Naša kuća je bila skoro sva od stakla i uvijek otvorena za sve koji su željeli da dođu kod nas. Svak je mogao sve da vidi, da prodre u intimu našeg porodičnog života do detalja i da iznese u javnost svoje mišljenje, koje je manje ili više istinito. Nama je ostalo samo da se oslonimo na poštenje naših posjetilaca.
Jednom je 1910. godine kuća Tolstojevih bila prepuna hroničara i posjetilaca i 14. juna Bulgakov je zapisao: „Razgovor se vodio u trpezariji pred svima. Tu su njih četvorica, čak i više ljudi, zapisivali to o čemu je Lav Nikolajevič govorio. Tu su bili Vladimir Grigorjevič, Aljoša Sergejenko i dr. Ta pretjerana zainteresovanost je čak bila neprijatna i ja namjerno nijesam htio ništa da zapišem.
Svi bliski ljudi Tolstoju, već odavno su počeli da zapisuju svaku njegovu riječ. Bilježnica delikatnog čovjeka doktora D.P. Makovickog je bila prepuna svakojakih činjenica, koje je zapisivao svakodnevno te 1910. godine. Ne samo da se proširio krug onih, koji su zapisivali sve šta je izgovorio, nego su se pojavili posebno zaduženi ljudi da prate svaki njegov pokret. To je bilo sve u organizaciji Čertkova. Prvih mjeseci Bulgakov je slao njemu kopije svog dnevnika, ali je kasnije prestao sa tim, jer je posumnjao u nesebičnost Čertkova. U svoj ovoj priči, preko ljeta i u toku jeseni 1910. godine, ovaj mladi čovjek, upadajući ponekad u veoma složene situacije, pokušao je da se drži neutralno i na odstojanju.
Aleksandra Tolstoj i njena drugarica i istovremeno sekretarica Feokritova su počele da vode svoje dnevnike odmah po povratku Lava Nikolajeviča iz Krjokšina u Jasnu Poljanu, očigledno, po zahtjevu Čertkova. Sva njihova pažnja je prvenstveno bila skoncetrisana na odnos Tolstoja prema ženi. Sve što je zapisano u Jasnoj Poljani, dostavljano je Čertkovu i njegovoj supruzi, a takođe i Goldenvejzeru u Teljatinke i tako su oni bili svakodnevno obavještavani do detalja o svim prepirkama i svađama u Jasnoj Poljani.
Aleksandra i Varvara Mihajlovna su različito vidjele unutarporodične odnose. Aleksandra Tolstoj je odlučno odbijala sve optužbe, upućene njenom ocu, svih onih savremenika, koji su smatrali da se on prvi ne pridržava svog učenja, jer živi u bogatstvu. a
Kćerka je priznavala postojanje te protivrječnosti, međutim, imajući u vidu porodičnu dramu, bila je ubijeđena da bi otac mnogo više volio da ode od kuće, nego da ostane. To kako je ona vidjela, Lav Nikolajevič je žrtvovao sebe.
Položaj Aleksandre Tolstoj je bio krajnje složen. Odnosi njenog oca i majke su bili u centru pažnje mnogih ljudi. Aleksandra je zakasnila sa rođenjem u porodici Tolstojevih. Ona, za razliku od svoje najstarije sestre Tatjane, nije zatekla srećno vrijeme u odnosima njihovih roditelja, već je zapao završni i najsloženiji dio njihovog zajedničkog života i veoma rano je stiglo osjećanje razočarenja prema majci. Od rane mladosti do kraja života Aleksandra Ljvovna je bila odana djelu svoga oca, ali je cijenila i svoju majku, bez obzira na složenost njihovih uzajamnih odnosa. U razgovoru sa svojim sestrićem Sergejom ona se prisjeća toga: „Ja sam imala samo dvadeset godina kad sam ostala sama sa roditeljima u najtežem periodu njihovog života... Bila sam suviše mlada i glupa da objektivno procijenim situaciju”.
Situacija je bila sasvim drugačija sa Feokritovom. Ona nije voljela SoFiju Andrejevnu, nije joj vjerovala, a nije imala ni sažaljenja prema njoj. Nije slučajno da je baš Feokritova zapisivala te epizode iz života u Jasnoj Poljani, o kojima drugi, iako su bili svjedoci istih, ipak nijesu pisali zbog delikatnosti situacija.
Postoje zapisane činjenice, koje ne pomažu dubljem razumijevanju toga šta se dešavalo. Naprotiv, koristeći njih da se shvati realnost situacija, ne samo da nas približavaju, već udaljavaju od suštine, što je i zapisano u dnevniku Feokritove.
Oko Sofije i Lava Tolstoja bilo je mnogo mladih ljudi: Aleksandra Tolstoj, Bulgakov, Goldenvejzer i drugi. Oni su (istina, ovo se manje odnosi na Bulgakova) kao mladi ljudi očekivali od svog učitelja odlučnost, čvrstinu i doslednost u odnosima sa suprugom. Oni su voljeli da vide strpljenje i dobrotu u njegovim postupcima, ali teško je bilo i zamisliti tako nešto, s obzirom da su njihovi međusobni odnosi bili dramatično složeni.(Nastaviće se)