Nepoznati autor prije mnogo godina zapisa da se guslar obraća svom instrumentu kao nadahnuti pjesnik muzi i da on u njima nalazi inspiraciju, snagu, polet... Da je to tako, potvrdilo je i guslarsko veče održano u beranskom Centru za kulturu. Tom prilikom mnogobrojnoj publici, pored domaćih guslara Vujadina Dobrašinovića i Slobodana Femića, predstavili su se članovi Guslarskog društva „Karađorđe“ iz Kragujevca Mijat Kuč, Svetolik Lazović, Rajko i Radenko Rmuš i Uglješa Veličković. Njihovo predstavljanje je, uz učešće pjevačke grupe „Đurđevi stupovi“ i dramski nastup Živomira Rankovića i Saše Jakovljevića, pokazalo da za Vasojeviće gusle nijesu samo instrument. U to uvjerava i zajednička poruka svih učesnika u kojoj se ističe da su gusle vezivno tkivo srpskog naroda razasutog po čitavoj zemaljskoj kugli.
– I ovo veče svjedoči da nikakve granice ne mogu pokidati bratske veze srpskog naroda koji živi u Srbiji i Crnoj Gori. Na to nas upućuju i brojne guslarske pjesme koje na autentičan način prikazuju našu vjekovnu zajedničku borbu protiv različitih zavojevača. Večeras guslari pjevaju u čast i slavu naših predaka koji su na oltar otadžbine prinijeli svoje živote. Oni su danas u viteškom carstvu nebeskome gdje Obilić nad sjenima vlada, podsjećajući nas da su Srbija i Crna Gora jedno biće – kazao je predsjednik Skupštine opštine Berane Goran Kiković, otvarajući guslarsko veče.
Kiković je podsjetio da su gusle igrale važnu ulogu u istoriji srpske epske poezije, budući da su narodni pjesnici-pjevači opjevali događaje iz nacionalne istorije kroz vjekove, sve dok ti tekstovi nijesu konačno zapisani.
– Većina guslarskih pjesama govori o vremenima otomanske vladavine i nacionalne borbe za nezavisnost. Naporima Vuka Karadžića mnoge srpske epske pjesme zapisane su i sačuvane već početkom 19. vijeka. U nekim knjigama i publikacijama se spominje podatak da su gusle dočekale Fridriha Prvog Barbarosu kada se u 12. vijeku sastao u Nišu sa srpskim vladarom Stefanom Nemanjom. Kažu da je Barbarosa bio zadivljen zvukom gusala i pjevanjem uz njih, pa se mnogo interesovao oko pojedinosti vezanih za ovaj instrument – naveo je Kiković.
On je ustvrdio da gusle nijesu samo instrument prošlosti, već i budućnosti.
– Ornament na vrhu gusala je često konjska ili jarčeva glava kao simbol stočarstva i nomadskih naroda, dok je gudalo najčešće izrađeno u obliku zmije, kao simbol gorštačke ljutine. Kasnije se na guslama sreću likovi nacionalnih junaka. Nije slučajno što se prave od javora, jer javorovo drvo ima simboliku u srpskoj predhrišćanskoj religiji – označava kult predaka. O značaju guslara i gusala se može sa pouzdanjem reći da su i danas čuvari tradicije ovoga kraja. Zato gusle ne treba posmatrati samo kao istrument prošlosti, nego i budućnosti – naglasio je Kiković.
Sa njim se saglasiio i predsjednik Guslarskog društva „Karađorđe“ iz Kragujevca Milan Lalić ističući da gusle održavaju duhovnu vezu među ljudima. On je kazao da brojne porodice u Srbiji potiču sa prostora Vasojevića i iz doline Lima i da je unapređenje saradnje između Berana i Kragujevca prirodna potreba, utkana u strunama gusala.
Sa takvom konstatacijom saglasili su se i guslari koji su, na kraju zajednički otpjevali splet pjesama sa područja Vasojevića.D.J.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.