Cetinjanke Tatjana Marjanović i Ivana Jovanović upozorile su pismom ministra prosvjete Predraga Boškovića da su suočeni sa hroničnim problemom koji prati školovanje njihove djece koja govore srpskim jezikom u Crnoj Gori. U pismu koje su dostavile „Danu” one ističu da je još gora situacija od kada je školski predmet maternji jezik preimenovan u crnogorski-srpski, bošnjački, hrvatski jezik. Kako su kazale, zbog toga učenici, kojih ima mnogo u Crnoj Gori, nemaju udžbenike iz kojih bi učili svoj maternji, srpski jezik. Radna grupa za izradu udžbenika na svim maternjim jezicima, koju je formiralo Ministarstvo prosvjete, zbog izostanka dogovora između stručnjaka za pomenute jezike nije završilo započeti posao.
– Neposredno prije usvajanja naziva za nastavni predmet crnogorski-srpski, bošnjački, hrvatski jezik, iznenada su se pojavili udžbenici na kojima je pisalo crnogorski jezik, a kako je postignut dogovor između vlasti i opozicije, rečeno je da će ti udžbenici biti povučeni i da će se koristiti u školama raniji udžbenici dok se ne napišu novi, za čiju izradu su formirane komisije. Međutim, postupilo se sasvim drugačije, a sve na štetu govornika srpskog jezika, odnosno diskriminišući time djecu koja se opredjeljuju za srpski jezik kao maternji. I tako već četiri godine nema udžbenika iz srpskog jezika, onih iz „maternjeg” nema više u prodaji, a i da ih ima, ne bi bili odgovarajući – kažu nastavnice književnosti.
One smatraju da pozicija njihovih učenika, povodom izučavanja maternjeg jezika, zavisi samo i isključivo od sposobnosti učitelja da improvizuju nastavu i testove, ali i od njihove dobre volje.
– Mi od toga ne želimo da zavisimo. (Navodimo kao primjer mogućnost da se u testovima nađu oblici tipa „ćerati“, „đevojka“, s’utra“, „iz’esti”, koji su uvijek za govornike srpskog jezika bili dijalekatski oblici srpskog jezika, a ne standardni (književni) oblici. Kako se djeca u školi uče da razlikuju „pravilno” (standardno, književno) od „nepravilnog” (nestandardnog, neknjiževnog), to bi oni učenici kojima je srpski jezik maternji morali na takvo pitanje odgovoriti da su to dijalekatski, a ne književni oblici srpskog jezika – objašnjavaju u pismu.
Oni navode da su kao logična posledica toga djeca koja govore srpski jezik onemogućena da u testovima tokom školske godine, kao ni prilikom eksterne provjere znanja na kraju trećeg, šestog i devetog razreda osnovne škole, pokažu znanje iz srpskog jezika i da iz njega budu ocijenjena.
– Upravo se u kontekstu eksterne provjere znanja za prošlu školsku 2013/14. godinu, iz predmeta koji se zove crnogorski-srpski, bošnjački, hrvatski jezik za treći razred osnovne škole, pokazala apsurdnost čitave situacije i nebriga odgovornih. Nekolicini roditelja koji su otišli u školu da se raspitaju po kojem će ključu njihova djeca biti ocijenjena iz ovog testa, u upravi škole je rečeno da oni to ne znaju, ali da će se potruditi da saznaju od nadležnih. To je zaista učinjeno na licu mjesta. Nažalost, o tome nije mogla ništa da im kaže ni osoba koja je pri Ministarstvu prosvjete bila pozvana da im da takvu informaciju, jer se time u ministarstvu (a riječ je o danu održavanja testa) do tada nijesu bavili. Djeca su na taj način opet uskraćena za pravo da uče svoj maternji jezik – ukazale su Boškoviću.D.B.
Izostao dogovor vlasti i opozicije
One navode da su očekivale da se postigne dogovor između vlasti i opozicije, i zakonskih rješenja koja su taj dogovor propratila (Zakon o izmjenama i dopunama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, objavljeno u „Službenom listu Crne Gore 39/2013“, od 7. 8. 2013).
– Sve se svelo na to da niko sa sigurnošću ne umije da nam kaže o našim pravima i načinu na koji možemo da ih ostvarimo. Današnji školski sistem, ovako postavljen, usmjeren je protiv naših elementarnih prava. Gospodine Boškoviću, molimo vas kao osobu koja brine o obrazovanju djece, da ovaj ozbiljan problem bude riješen u duhu zakona i na zadovoljstvo svih zdravomislećih, tolerantnih i demokratski oprijedeljenih ljudi u Crnoj Gori – zaključile su majke u pismu.