Ne postoji polje dramske umjetnosti na kojoj se Milan Lane Gutović nije dokazao – izvrstan je i na pozorišnoj sceni i pred kamerama. I nagrade su to dokazale, gotovo nema nagrade koju nije dobio proteklih decenija - „Zoran Radmilović”, „Zlatna arena”, „Car Konstantin”, „Raša Plaović”, nekoliko Sterija. Veliki dar za komično pokazao je izvanrednim ulogama u „Poltronu”, „Tesnoj koži”... I sada ga najviše prepoznaju kao Šojića iz „Tesne kože”. Taj kultni lik preživio je sve tranzicije i sistematizacije, preživio devedesete i stigao nam kao glavni junak „Bele lađe”, i zasmijavao nas godinama sa ekrana RTS-a. Devedesetih Gutović intenzivno radi kabare, i širom Srbije, eks-Jugoslavije, svijeta zasmijava publiku svojim nastupom. Ni penzija ga nije usporila, Gutović neumorno glumi. Ono što ispriča u kabareu aktuelno je peckavo, dokači i politiku i političare, narode i narodnosti, mentalitete i naravi... Hvala bogu, ne nedostaje mu tema, pa se siti nasmijemo.
- Ovo što se sada događa u svijetu, u Srbiji i regionu, to je ono što se zove smutno vrijeme. Asocira da je ono što je bilo bistro, sada mutno, zato što je nešto, neka sila, neka energija taj mulj podigla sa dna. Uz taj mulj koji je došao do površine, gdje mu nije mjesto, došli su i svi ti rijaliti programi. Ali, to je potpuno prirodno. Neprirodno je samo to što to ima toliko poklonika. To je neprirodno – kaže Gutović.
Oči u oči sa publikom preko dvije decenije dovele su do toga da se Gutović s pravom smatra utemeljivačem stend-apa kod nas. Objašnjava i zašto su „Kabare” i „Obično veče”, ova zabava za publiku kako je naziva, toliko dugo popularni. Uvijek se obraća inteligentnom čovjeku, uvijek ima publiku zato što izbjegava trivijalnosti, izbjegava vulgarnost, a bavi se i jednim i drugim.
Pored „Kabarea” koji je izveo u prepunoj sali Kraljevskog pozorišta „Zetski dom” Gutović i dalje neumorno stvara. Nedavno je učestvovao u premijeri predstave „Art”, koja je dobila odlične kritike. Uskoro snima televizijsku seriju, „sličnu istorijskoj čitanci”.
Energiju, nakon toliko „kilometraže” na sceni poslije toliko pređene kilometraže na sceni, ponekad pronalazi i u osjećaju bezizlaznosti. To može biti veliki pokretač, smatra Gutović, a on se upravo tako osjeća zbog svega onoga što nas se godinama događa.
- Ne sa čuđenjem, jer sam odavno na sceni, nego sa gađenjem posmatram trenutno pozorište i ono što se događa u njemu. Pod maskom novih stvari i tendencija pojavile su se neke barabe, sa `ćiriba-ćiribu` vještinama, samo da bi oteli novac. Ne pada im napamet da pokažu nešto novo, pa makar i pogriješili, nego sve rade da bi zamazali oči i prevarili. I u tom mulju mislim da postoji soj glumaca koji je predodređen za takvu vrstu djelatnosti – kaže Gutović.
A, kako i kad će se mulj povući, kaže Gutović, zavisi od mnogo čega. Najprije od povratka pravog pozorišta. Ono postoji, ali nema publike, jer je osiromašila i nema para za kulturno uzdizanje. Dobro pozorište košta, nekad su ga finansirali državnici i države. Kad se ne ulaže u kulturu prirodno je da dobijamo ono što sada imamo – mulj i duhovnu bijedu. Ili kako nam je objasnio Gutović „ako se ne šišaš, prirodno je da se jave vaške”. Tako je i sa pozorištem.
- Bilo bi prirodno da se ovo završi nekim slomom, kataklizmom. Sad živimo vrhunac ovog vremena, a onda bi trebalo da uslijedi razrješenje – misli Gutović.
S.Ć.
Glumac koji
ima šta da kaže
Na Cetinju je Gutović, pored „Kabarea”, održao i radionicu za studentne glume. Pričao im je o tome što je pozorište bilo kroz istoriju i što je danas. Pričao im je o njegovom uticaju i dometima. Do kraja su mu ispunjena očekivanja, jer, dodaje, „zaista nisam ništa očekivao”.
- Očekivao sam da kažem ono što sam imao da kažem. To su mi dozvolili, nisam prekidan. Govorio sam o ulozi pozorišta, značaju pozorišta i glumca u svijetu uopšte, a posebno u savremenom društvu – objasnio je Gutović.